Odlazak u dom bio je spas za glumicu Jadranku Matković

Glumica Jadranka Matković bila je gošća emisije Nedjeljom u 2 čija je tema bila život u starosti. U razgovoru s Aleksandrom Stankovićem opisala je svoja iskustva iz doma za starije i nemoćne, otkrila kako izgleda dnevna rutina umirovljenika te se prisjetila svoje bogate glumačke biografije.

Jadranka Matković već četiri godine živi u Domu za starije i nemoćne osobe Medvešćak u Zagrebu.

- Ja sam došla friško prije početka COVID-a. Sjećam se dobro. Kad sam došla, najednom se sve promijenilo. To je strašno djelovalo na dom, COVID i cijela ta atmosfera i pretumbacija. Sestre su hodale u skafanderima, nije se smjelo izlaziti, što je strašno bilo. Na sreću ovaj dom ima jednu lijepu terasu. Kad smo izašli, stvarno kao da si u zatvoru - šetnja u krug. Nije ti nitko koreografirao, ali otprilike je tako išlo. Ili uzmeš stolicu, pa sjediš, pa dišeš, pa malo hodaš. I zaista ta terasa je bila spas. To je bila jedna fobična atmosfera, činjenica da ne možeš izaći je strašna, prisjetila se Matković.

U dom treba poći u dobroj formi

Ipak, vremena 'lockdowna' su za nama. Kako je Jadranki danas u domu?

- Taj dom kao institucija fenomenalno funkcionira. Ponudi ti tu sobu, ako si sam u njoj, to je idealno, redovnu prehranu, urednu posteljinu jer oni peru, čistačice koje čiste. Tamo su medicinske sestre i njegovateljice za one koji su legli, naravno. Ima i liječnička ordinacija u domu, opisuje Jadranka Matković.

Smatra da je bolje otići u dom dok je osoba još psihofizički u dobroj formi, da se lakše navikne na takav tip života. Trenutačno je sama u sobi koju plaća oko 500 eura mjesečno, a nakon nedavnog uvećanja, mirovina joj taj trošak uspijeva pokriti, no ne ostaje joj puno. Ipak, uspijeva se obradovati sitnicama.

U domu joj, nastavlja Jadranka, nije dosadno. Društva ne nedostaje, a koristi se i društvenim mrežama.

- Ja sam korisnik tri mreže - Instagrama, Facebooka i Twittera. Prema tome, moja prijateljstva su online po bijelom svijetu. Vremena nemam dovoljno, kaže ona.

Završila u domu nakon deložacije

Jadranka Matković u domu je završila u teškim okolnostima. Bila je, naime, deložirana iz stana u kojem je godinama živjela.

- Ja sam bila predugo podstanar. Bila sam samostalna profesija, dakle sve je to teže bilo rješavati egzaktno. I dobila sam stan netom pred rat negdje. I nisam gledala da je to nečije. Živjela sam tamo 20 godina. To je bio stan u Zvonimirovoj ulici od 23 kvadrata. Nisam se potrudila da to otkupim. Nisam bila zaštićeni stanar. Povlačila sam se, nisam bila ozbiljna. Žena je u tom momentu trebala novac i bilo je - sad ili ništa. I gotovo. Nije bilo para, ja bih državu obišla da posudim i da kupim. Ali nisam, eto. I s vrećicom sam izašla. Ne volim se vraćati na to, rekla je Matković.

Nakon toga je otišla u podstanarstvo.

- To je bilo blizu, u Laginjinoj ulici. Sretala sam iste ljude i već sam se dakle u dom prijavila. I bila sam spremna kao podstanar dočekati dom. Sada će svi viknuti "Bandić joj je ponudio prostor." To je istina. Pokojni Bandić mi je našao prostor od 18 kvadrata na Prisavlju. Ja sam u to vrijeme imala operaciju noge. Ja sam mogla ići pet metara, pa sjesti, pa pet metara, pa sjesti... Otišla sam tamo s prijateljicama, obišla stan, trebalo ga je namjestiti, bilo je grijanje. Vjerujte, čak nisam u prvi mah odbila, platila režije. Nije to daleko fizički, ali daleko je od tramvaja pa sam uzimala taksi stalno. Sebi sam ja tada odredila u glavi, bit ćeš podstanar, dočekat ćeš dom. I gotovo, ustvrdila je Matković.

No, Jadranku su snašle nove nevolje. Ozbiljno se razboljela i završila u bolnici.

- Sad ne volim ponavljati, jer je to dosadno ljudima slušati, ali doktorica mi je rekla da neću moći otići dok ne dobijem 43 kile. Ja sam imala 39 kila. Na kraju je došao jedan divan gospodin iz socijalne skrbi, Zdravko Perić, koji je došao po mene, znao je da sam ja prijavljena, i vidio gdje sam živjela u Laginjinoj, to je bila jedna ledara, i onda su on i ta doktorica mene odvezli u dom, priča Jadranka Matković.

Je li odlazak u dom sramota?

Neki ljudi odlazak u dom doživljavalju kao sramotu. Što na to kaže gošća emisije Nedjeljom u 2?

- Bože sačuvaj. Nego danas idem s ručka i sjede dvije ženice sa mnom. Jedna nije nikad radila, ali je toliko skromna i fina. Druga je radila u Klaićevoj kao kuharica. One su fine žene male, nevidljive... Ona je iz Zagorja gdje je dom sramota. Rekli su joj "kaj buš ti u dom?" Ona zna što je dom, ona je radila u jednom. I dobro ona rezonira. Prije je bilo vrijeme kad su su djeca brinula o roditeljima, a sad je rješenje staviti roditelje u dom i uzeti stan, kaže Jadranka.

Mirovine samostalnih umjetnika - sramota države

Jadranka Matković mirovinu je dočekala sa statusom samostalne umjetnice koji joj, nažalost, omogućuje vrlo mala mirovinska primanja.

- Naša borba je krenula prije dvije godine, jer ja sam dočekala mirovinu. I sramota ove države je da jedan sloj ljudi, akademskih slikara, pisaca, glumaca, ima penziju s koeficijentom 0,8. Slušala sam književnicu Silviju Šesto, kad je gostovala u ovoj emisiji. Ona je zadužila ovaj narod i djecu. Ona nema staža, ali ona non-stop radi. Ona ima puno manje od mene, napominje Jadranka.

Istaknula je pozitivan primjer slovenske ministrice kulture Slovenije Aste Vrečko:

- Ona je jedna vrlo žustra žena. Oni su napravili revoluciju na tom planu. Prvi se put umjetnicima plaća bolovanje, nama nisu to plaćali, istaknula je Jadranka.

Aktivna na društvenim mrežama

Jadranka Matković već je spomenula da je aktivna na društvenim mrežama. Kakav je taj virtualni svijet koji joj se otvorio?

- To je ogroman svijet. Kako nisam imala posla, ja sam odlučila da moram sjesti u knjižnicu, i to u dvije, da više ne hodam okolo i da ne vodim besmislene razgovore. I udubila sam se u povijest, recimo najviše kazališta. Imala sam povijest kazališta na Akademiji, ali to je na jedno uho ušlo, na drugo izašlo. Ja sam listala Jutarnji list od početka stoljeća, i druge novine, 'endehazijske' novine, poslijeratne novine, i tražeći kritike predstave, otvorili su se svjetovi preda mnom. I onda je tamo bio internet. I ja sad krenem, a djeca tamo uče, studenti, i ta su djeca bila moji edukatori, napominje Jadranka.

To joj je otvorilo mnoge izvore informacija tako da danas prima čak i kazališne programe iz Moskve.

- Ja znam da je bila premijera "Idiota" kod njih, "Rata i mira", otvoriš podjelu... Imala sam fazu kad sam pratila Berliner ansambl, a da ne govorim o tome da pratim Beograd, Ljubljanu, Sarajevo, nabraja Jadranka.

Na društvenim mrežama, kaže, prati sve:

- Sad sam zadnje bila na Twitteru (mreža X, op.a.), ali se nešto Jedranka Kosor stalno javlja. Vi ako imate Twitter, on vam daje odmah svoju umjetnu inteligenciju, a na Facebooku sam najjača. Na Instagramu se dopisujem, ali ne volim ja previše slika, TikTok isto, kaže Jadranka.

I Aleksandar Stanković i Jadranka Matković upoznali su se upravo putem društvenih mreža.

Zamor od energije prevelikog sjećanja

Vođenje neplodnih razgovora Jadranki ide na živce. U domu zato mora birati sugovornike.

- Zamori te ta energija prevelikog sjećanja. Sad imam Dubravku, imam još par gospođa, pa sa svima sam uredna. Ali se baš ne upuštam u razgovore. Srećom postoji mogućnost izlaska, da ti odeš, i da te nitko ne obavezuje, kaže Jadranka. 

Kako se kao osoba koja živi u domu miri s činjenicom da ljudi oko nje puno češće umiru nego što bi to bilo da živi u stanu?

- Sad već dugo baš nema osmrtnica, a u početku je šok. Na onoj ploči gdje je priredba, nalazi se i osmrtnica nekoga koga si znao, nekoga koga nisi nikad vidio... Pa dirne te, zaboga, ali to je mjesto gdje je to tako normalno, zaključuje Jadranka.

Svojevoljno prekinula s glumom

Jadranka Matković dugo se bavila glumom, no davno je prestala glumiti u kazalištu.

- Prekinula sam svojevoljno da se ne mučim jer više nisam imala fizičke force. Baš sam jučer o tome mislila dok sam se pripremala za emisiju. Meni su knjige otkako znam za sebe neka utjeha i neki moj virtualni život, ističe Jadranka.

Tijekom svoje glumačke karijere Jadranka Matković ostvarila je mnogo malih uloga u filmovima. Jako voli svoj nastup u filmu "Vukovar se vraća kući", pojavljivala se i u TV serijama, primjerice u "Mačku pod šljemom", na hrvatskim, ali i sarajevskim kazališnim pozornicama...

Upoznala je i radila s mnogim našim velikim redateljima - glumila kod Zafranovića, Bulajića... 

Odrastanje u Mostaru

Jadranka Matković rođena je u Mostaru. Što pamti iz tog razdoblja života?

- Moj tata je bio učitelj i on je po dekretu, kako je to tada bilo, radio u Bosni. Pa sam vam ja zapravo svoje djetinjstvo provela po selima gdje je radio. Jedno je bilo iznad starog Sarajeva, tu sam ja silazila u svoju prvu klasičnu gimnaziju na koju sam ponosna. I fali mi ta vizura grada odozgo, svjetla grada... I onda sam završila tu dobru školu i bila sam dobar đak, prisjeća se Jadranka dodajući da joj je ipak najljepše bilo na akademiji u Zagrebu.

Nažalost, stalni glumački angažman joj je uvijek izmicao:

- E, to sam ja kriva, da budem vrlo iskrena. Kad sam završila akademiju moja skoro cijela klasa išla je u Split, a ja hoću raditi u Zagrebu. Morala sam, meni je profesor moj Georgij Paro, vrhunski redatelj, dao u Komediji jednu predstavu, pa drugu predstavu... Nisu to bile velike uloge, ali koliko je mlad čovjek blesav. Blesava sam bila, eto. Mene nisu bile zanimljive operete u mojoj Komediji, mene je zanimao Teatar ITD koji igra dobre komade, ali tamo nikad nema sigurnosti, napominje Jadranka Matković.

Mijenja li kazalište svijet?

Vjeruje li i danas u krilaticu iz njezine mladosti - da kazalište mijenja svijet?

-  Georgij Paro, koji je netom došao iz Amerike, zahvatio je taj val. On je prošao tu godinu dana tamo i došao natrag, i mi smo godinu dana radili, pa to svi znaju, nazvali su nas zamorci. Mi smo po cijeli dan vježbali i glumili. Mi smo glumili grčku tragediju tako da čas glumiš tepih, čas Klitemnestru, fleksibilan do boga. Da, išlo se na tu rečenicu da kazalište mijenja svijet, zaključila je Jadranka Matković.