Stanković obišao letače, rudnik i crkvu koja spaja katolike i pravoslavce

Vjetar je opet u kosi Aleksandra Stankovića! Večeras je krenula nova, peta sezona HRT-ove putopisne serije, a u prvoj epizodi jedan od naših najprepoznatljivijih novinara na motociklu je obišao više zanimljivih lokacija u Sloveniji.

Prvo odredište Stankoviću je bio Triglavski nacionalni park, gdje ga je dočekao Robert Pečnik, koji već godinama skače slobodnim stilom s planina u posebnim letačkim odijelima. Jedan je od najiskusnijih padobranaca na svijetu s oko 8000 skokova. Pionir je skakanja s letačkim odijelom bez padobrana i jedan od prvih na svijetu koji je takvo letačko odijelo uspio proizvesti.

Kakav je to osjećaj?, zanimalo je Acu.

- Ono što ja uvijek kažem, što je dobro u tome, je da je to pravi i možda jedini istinski način letenja. Ono, kao ptica. Zato što letim s glavom naprijed. Nisam u kabini, ne upravljam palicom, nego upravljam tijelom, objasnio je Pečnik.

Stanković je Pečnikova kolegu Edu Senicu pitao što je bolje - letenje ili seks, na što je Senica odgovorio da mu je najbolji seks ipak bolji od najboljeg skoka.

- Ja sam ipak malo stariji i dovodim u sumnju i jedno i drugo, nadovezao se Pečnik uz smijeh.

Poginuli prijatelji

Skakanje ima i svoju mračniju stranu. Stanković je Pečnika pitao koliko mu je frendova poginulo u toj aktivnosti.

- Onih koje znam, koje sam poznavao, recimo jedno 60, 70. A onih koji su mi bili dobri, desetak. S kojima sam baš bio dobar, odgovorio je Pečnik, rekavši da je to trik-pitanje.

- Alpinizam - ljudi ginu. To je takav sport. Ovdje isto, samo možda još nismo prihvaćeni u društvu kao nešto što je naprosto normalno i prihvatljivo. Ali doći će i to doba, dodao je.

Jedan od najvećih rudnika žive na svijetu

Iduća Acina destinacija bila su Tolminska korita. Nešto kao Plitvička jezera, samo što nema vodopada - sažeo je. Radi se o uskim kanjonima između visokih stijena u dolini rijeke Soče, a ulaznica stoji 10 eura.

Potom je Stanković otišao do jednog od najvećih rudnika žive na svijetu, koji se nalazi u gradiću Idrija. Ondje je u više od pola stoljeća rada iskopano oko 700 km tunela, a danas se radi o turističkoj atrakciji.

Umirovljeni rudar i vodič Jože Pavšič među ostalim je otkrio kako u rudniku zbog visoke kontaminacije nikad nisu korištene životinje te da u njemu nikad nisu radila djeca ni žene. Pavšič je u rudniku radio 15 godina, ali kaže da nema nikakve posljedice. Bolje mu je biti vodič nego rudar, iako ističe kako je zarada rudara u njegovo vrijeme bila dobra.

- Moja prva plaća 1968. godine iznosila je 147 tisuća dinara, a tadašnji prosjek plaće bio je 70 tisuća. To je bila plaća za početnika. Nakon što sam nakon nekoliko mjeseci počeo raditi u struci na strojevima za otkopavanje, plaća mi je narasla na 250-300 tisuća dinara, ispričao je gospon Joža.

Dodao je da je od prve plaće kupio najskuplje cipele, koje su koštale 7000 dinara, na što je Aco rekao da je i on od prve plaće kupio upravo cipele - i to bijele.

Crkva koja spaja katolike i pravoslavce

Epizoda završava u mjestu Javorca, gdje su u čast poginulih drugova austrougarski vojnici 1915. dobrovoljnim prilozima izgradili crkvu. Naime, od 1915. do 1917. u teškim bitkama oko rijeke Soče poginulo je oko pola milijuna talijanskih i austrougarskih vojnika, među njima i mnogi Hrvati.

Rok Čuder, vodič u Turističkoj zajednici Doline Soče, Stankoviću je u crkvi pokazao popis imena poginulih vojnika iz cijelog Austro-Ugarskog Carstva.

- To su bili ljudi različitih naroda, kultura, jezika i vjera. Ta crkva bila je izgrađena za sve te vjere, rekao je Čuder.

- To je bilo posebno mjesto svim tim vojnicima, dodao je.

U crkvi se svake godine druže katolički i pravoslavni svećenici.

- Mi katolici dolazimo na pravoslavne mise već niz godina i to je postala tradicija. Isto tako pravoslavni svećenici posjećuju nas na Božić i Uskrs. Ova crkva oduvijek je bila mjesto susreta brojnih religija, čega se držimo i dan-danas. Volimo se družiti i time pokazati da smo povezani bez obzira na vjeru. Postoje neke sitne razlike, ali svi smo dobri prijatelji i želimo da svi ljudi pronađu stvari koje ih spajaju, a ne one koje ih dijele, rekao je vlč. Damjan Bajc, župnik crkve Uznesenja Marijina Tolmin.

Puno više nas stvari spaja nego što nas dijeli, nadovezao se Stanković zagrlivši Bajca i Tomu Ćirkovića, prvog paroha pravoslavne crkve u Kopru.

- Različitost ljude ne udaljava, nego ih zbližava, zaključio je Ćirković.

Ako ste propustili ovu epizodu Vjetra u kosi, možete je besplatno pogledati na našoj multimedijskoj platformi HRTi, gdje su dostupne i prethodne sezone.