Aco Stanković mijesio Napoleonove kapice i provozao legendarni Tomos

Naš Aco Stanković, u ulozi motoriziranoga putopisca, u novoj se rundi HRT-ova serijala "Vjetar u kosi" provozao Koprom gdje si je ispunio dječački san u Muzeju Tomosa, svratio je i u Portorož u privatni Muzej The Rolling Stonesa, srušio je i pokoju predsrasudu o slovenskoj obali, a u planinskoj Idriji zamijesio je i tamošnje tradicionalno jelo.

Dobro znamo koliko Aco voli motore, pa nimalo ne iznenađuje oduševljenje koje ga je obuzelo kad se dovezao u koparski Muzej Tomosa - impresivnu, privatnu zbirku kultnih motorkotača i motocikala, koji su nekada bili nezaobilazni na našim ulicama i cestama.

Ekipa iz muzeja Acu je dočakala s modelom iz njegovih dječačkih snova 1980-ih godina. Nakon kratkih uputa Aco je zajahao 44 godine star, ali itekako živahan Tomosov motocikl i provozao se ulicama Kopra koji ga je, treba istakuti, oduševio šetnicama uz obalu, ugodnim trgovima i uskim ulicama.

Tomos kao dio koparskog identiteta koji nestaje

Muzej Tomosa u Kopru je osnovao Stevo Vujić koji za sebe kaže da je "teško reći, ali treba priznati" da je Slovenac. On je, naime, rođen u Kopru, ali oba roditelja su mu iz Drniša. Muzej je odlučio osnovati jer je tvornica Tomos, kao i mnoga druga poduzeća nakon raspada Jugoslavije, doživjela nesretnu sudbinu propadanja.

- To me zaboljelo. Mi se u Kopru identificiramo s ovom markom. Sve familije imale su barem jednog člana koji je radio u toj firmi. Taj motor je više od proizvoda, to je identitet, ističe Stevo.

Na Acino pitanje koji mu je eksponat muzeja najdraži, Stevo odgovara da je to kao da ga se pita koje mu je najdraže dijete. 

- Svaki motor ima anegdotu, dodaje Stevo.

Od vođenja muzeja nema materijalne koristi, kaže da je na pozitivnoj nuli:

- Kad se zbroji moj rad, koliko tu primim ljudi, kojima se i posvetim, i što mi je sve Tomos omogućio, to je enormna vrijednost, priznao je Stevo.

Suze za Drniš

Spomenuli smo da je Stevo rođeni Kopranin, ali toliko je jako vezan za zavčajni Drniš iz kojega su došli njegovi roditelji da nije mogao suspregnuti suze kad ga je Aco pitao o emocijama koje ga vežu za taj kraj.

- Velike su emocije, kroz suze je rekao Stevo i dodao da Drniš posjeti barem dvaput godišnje, te da je ondje održavao i koncerte jer je htio nešto vratiti kraju odakle su mu roditelji.

Svi Stonesi osim Jaggera bili u muzeju tog benda u Portorožu

I Portorož je srušio predrasude na koje nailazimo kad je riječ o slovenskoj obali. Aco je ustvrdio da je njegovo iskustvo bilo bitno drukčije od predrasuda koje imamo - i lijepa obala i divni ljudi, mjesto na koje svakako treba otići.

S njim se baš ne bi složio vlasnik privatnog muzeja posvećenoga The Rolling Stonesima Slavko Franca, koji smatra da se Portorož izgubio. Dodao je da se ne događa gotovo ništa, a da nekadašnje kulture hotela i kockarnica više nema.

No, da Portorož ipak ima što ponuditi pokazuje i Slavkov privatni muzej u kojem skuplja sve vezano za legendarne Stonese:

Raspjevani doček u Idriji

Da ne iznevjeri tradiciju Vjetra u kosi, Aco se za kraj na svojem motoru popeo u planine - na 1000 metara nadmorske visine nalazi se mjesto u kojem živi samo 25 ljudi, gdje su nekada svi muškarci radili ili u šumariji ili i idrijskim rudnicima, dok su žene obavljale kućanske poslove i bile uz djecu. 

U etno kući Domačija Šturmajce Acu su prekrasno dočekali - uz pjesmu, narodne nošnje i stare zanate:

Tajna Napoleonovih kapica

Uz stare pjesme, nošnje i zanate, Aci su ljubazni domaćini predstavili i jedno primamljivo tradicionalno jelo iz tog kraja - žilkrofe ili Napoleonove kapice. Ovo drugo ime dobile su jer je navodno Napoleon imao ljubavnicu u Idriji.

Radi se u tjestetnini punjenoj nadjevom od krumpira, jelu u kojem su uživali vrijedni idrijski rudari, a jede se uz čvarke, gulaš, pečenje, ili samostalno preliveno krušnim mrvicama.

Nakon što je domaćinima uzvratio pjesmom, bila je to "Vela Luka", Aco je prionuo na spravljanje žilkrofa pod budnim okom simpatičnih gospođa iz etno kuće:

- U izradi je sudjelovala cijela obitelj: supruga, punica i djeca. Djeca bi izrađivala kuglice za nadjev, pri čemu su morala fućkati da ne bi sve pojeli, ispričala je Aci jedna od gospođa.

Za uspješno miješenje i oblikovanje Napoleonovih kapica veselo društvo iz etno kuće Acu je nagradilo još jednom slovenskom tradicionalnom pjesmom, i naravno jelom u čijoj je pripremi Aco sudjelovao.

Nakon toga, bilo je vrijeme da naš motorizirani putopisac krene u dalje avanture koje ga u idućim epizodama čekaju u Italiji.

Ako ste propustili ovu epizodu Vjetra u kosi, možete je besplatno pogledati na našoj multimedijskoj platformi HRTi, gdje su dostupne i prethodne sezone.