Nu2: Redatelj Radivoje Andrić smatra da se beogradski režim ozbiljno klima

Redatelj Radivoje Raša Andrić prije dvije godine snimio je jedan lijep film - "Ljeto kad sam naučila letjeti", o djevojčici koja s bakom iz Beograda dolazi na Hvar. Onda je napisao pismo koje je razljutilo srpsku veleposlanicu u Zagrebu. To su bile neke od tema o kojima je govorio gostujući u emisiji Nedjeljom u 2.

Na početku razgovora Aleksandar Stanković svojega je gosta pitao je mu pametno gostovati na HRT-u s obzirom na to da je čovjek iz Srbije, koji režira filmove i koji je jedan dio novaca za filmove dobivao od države.

-  Nisam na to nikada obraćao pozornost. Pratim ono što osjećam, tako sam odgojen, tako su me roditelji naučili i onda nemam nikakav ni strah, ni brigu. Ako mi zbog toga ne daju podršku za filmove, nema veze, bit ću pomoćnik, ili ću raditi u Makedoniji ili Bosni ili Hrvatskoj, jer sam već radio u tim državama. Tako da se ne brinem baš pretjerano za sebe. Ja se brinem kad zovem druge ljude da se priključe takvom nečemu, jer oni možda nemaju te mogućnosti kao ja, recimo međunarodnog angažmana. Možda sam ja sad već mator, pa me na kraju ne bi primili u te države da radim, ali tko zna, odgovorio je Radivoje Raša Andrić.

Što se tiče pisma koje je naljutilo veleposlanicu, koje smo spomenuli u najavi, Andrić je naveo jedan ispravak:

- Nisam ja napisao pisamce, nego autorica knjige (Jasminka Petrović, op.a.), ipak je ona pisac. Ja sam je zamolio da napiše, a ja sam možda malo asistirao. Tako da su te lijepe riječi njezine, napomenuo je Andrić.

Veleposlanica napravila "grešku u koracima"

Radivoje Raša Andrić je, naime, zajedno s Jasminkom Petrović aktualni dobitnik Nagrade "Svetozar Pribičević" Srpskog narodnog vijeća za unapređenje hrvatsko-srpskih odnosa, a upravo zbog filma "Ljeto kada sam naučila letjeti" koji je režirao.

Kako gleda na skandal koji je na dodjeli izbio zbog pisma koje je tom prigodom pročitao, u kojem je istaknuta zahvala "mladima u Srbiji koji nas ovih dana uče kako se leti i kako se svijetli":

- Mislim da je to, što bi se sportskim rječnikom reklo, greška u koracima, jer da ona (veleposlanica Srbije Jelena Milić, op.a.) nije napravila taj ispad, nitko ne bi ni čuo za nagradu, ni za tu prilično benignu rečenicu u odnosu na ono što se sve izgovara trenutačno i ovih posljednjih mjeseci u Srbiji. Tako da je ona napravila besplatnu reklamu i knjizi i filmu, što je manje važno, ali je vratila na ekrane to da se govori o studentima kojima je to bilo upućeno. Tako da mislim da je uradila veliku stvar za studente, komentirao je Andrić.

Klima li se beogradski režim?

Andrić je odgovorio i na izjavu veleposlanice Milić kojom je ona objasnila svoju reakciju:

- Mi to u pismu nismo rekli, mi smo to smislili i možda se i podrazumijeva, ali mi to nismo rekli nego, eto, ona je umjesto nas to sve rekla. Dakle, ozbiljna greška u koracima, istaknuo je Andrić.

Smatra li Andrić da se režim u Beogradu ozbiljno klima?

- Da, mislim da je tako, ne zbog tog ispada, nego zbog raznih stvari, zato što se u nekoliko dana smjenjuju razna njihova moguća rješenja te društveno-političke situacije. Jedno su prijetnje, pa su onda napadi, pa je onda nuđenje usluga - povećanje plaća, smanjivanje školarina, pa onda ignoriranje, pa je onda ponovo prijetnje, pa onda ponovno fizički napadi, pa onda opet nuđenje nečega... Znači oni ne znaju rješenje i budući da znaju samo ta tri, četiri rješenja kojima su se dosad koristili, da se prave da ništa se nije dogodilo, kao "mi nemamo pojma ili nismo mi krivi", drugo je da krenu da prijete i ucjenjuju i treće je da nude usluge kada to ne prođe. I sad budući da nemaju četvrti put, onda se vraćaju u krug. Sad su ponovno počeli fizički napadi. Ja ne mogu zamisliti čovjeka koji se zaleti autom u masu mladih ljudi. Kad razmišljam da sam ucijenjen ili da sam plaćen ili da su mi uvjerenja toliko jaka, opet ne bih to uradio. Ne mogu shvatiti, odgovorio je Andrić.

"Oni vladaju samo preko svoje stranke"

Stankovića je zanimalo zašto zahtjevi studenata nisu do kraja transparentni, pa da se zna da oni žele srušiti Vučića:

- To je sve pokušano i oni rade to na mnogo pametniji način. Oni uopće ne obraćaju pozornost na Vučića, zato što Vučić kao predsjednik prema Ustavu, koju ja ne poznajem i sad govorim ono što čitam iz medija, uopće nema nikakve ingerencije za to što radi. Studenti se obraćaju institucijama. Oni ne traže od Vučića da se skloni ili da ga uhapse. Oni traže od institucija koje su za to zadužene i koje su plaćene za to, mi ih plaćamo građani, da rade posao, smatra Andrić.

Dodaje da u Srbiji nitko od političara nije uhićen, a ako ih i uhite, brzo su pušteni na slobodu.

- Da sam ja u tim institucijama, meni bi se probudila savjest i rekao bih: "Čekajte, ljudi, hajmo stvarno da radimo kako piše u zakonu." Ne mora nam nitko reći što treba raditi, jer Vučić uvijek govori što treba raditi. Ne treba jer nam piše. Hajde da čitamo ono što piše. Ja se nadam da će se ti ljudi probuditi i da će početi da funkcioniraju. Ova vlast s takvim institucijama koje rade svoj posao vjerojatno ne može opstati jer oni opstaju samo na tim paralelnim, da ih nazovem, paravojnim načinima vladanja, a to je preko stranke. Znači oni vladaju samo preko svoje stranke i zaobišli su sve ostalo, istaknuo je Andrić.

Dilema u Srbiji: Europa ili Rusija?

Kako Andrić gleda na dilemu staje li Srbija uz Rusiju ili Europu?

- Pravo da vam kažem - ne znam. Užasno mi je kada razni ljudi se potpuno odriču Rusije u smislu pisaca i kulture. To je, mislim, potpuno suludo. Znači, ti moraš poštovati jednu veliku književnost i jednu ogromnu kulturu. A sada potezi njihove vlasti su doista kretenski i nehumani. Ja sam također odgojen da budem uvijek na strani slabijih jer. Kad ti slabiji postanu jači, onda ti prijeđeš na onu drugu stranu. Ja nikad nemam dvojbu na kojoj strani da budem jer ću uvijek biti na strani slabijih. Tako sam i počeo navijati za Partizan, a ne za Zvezdu, jer su bili slabiji, odgovorio je Andrić.

Utjecaj filma "Ljeto kad sam naučila letjeti" na odnos Hrvatske i Srbije

U prilogu o Radivoju Raši Andriću, emitiranom tijekom emisije, moglo se čuti da je filmom "Ljeto kad sam naučila letjeti" mnoge naučio da se "lakše diše" na relaciji Hrvatska - Srbija. Je li mu to bio cilj kad je radio film?

- Pa da, to je samo nastavak zadatka, jer kada su se završili ratovi na ovim prostorima, moja generacija dobila je neželjeni zadatak, kao što su i ratovi bili neželjeni, da ponovno uspostavlja ili da pojačava ili da razvija veze između nekad zaraćenih država. U to računam, u svoje ime, Bosnu i Hrvatsku. I mi smo to radili, i ja i razni drugi ljudi, odmah čim su ratovi prestali jer jasno je da govorimo isti jezik i vrlo smo slični i tako dalje... Potpuno je suludo da živimo ograđeni zidovima kad ja mogu čitati i knjige na hrvatskom i knjige na bosanskom, ili filmove... Tako da je ovo samo neki nastavak, odnosno već smo pred kraj tog zadatka koji smo dobili, smatra Andrić.

Kako gleda na tvrdnje da je tim filmom napravio više za odnose Hrvatske i Srbije nego što su političari napravili u posljednjih 20 godina?

- Možda je to ipak pretjerano, ali veliki korak čini niz malih koraka. Ja tako gledam. Ja sebi postavljam male zadatke da bih ih savladao jer ako postavljaš sebi veliki zadatak, propadneš i onda se razočaraš u sebi i odustaneš. Ako postavljaš male ciljeve, onda ti stigneš polako do tog velikog. Tako da je ovo kao jedan u nizu malih koraka. Pa možda svi ti koraci i jesu učinili nešto, rekao je Andrić.

Dodao je da mu je jedan prijatelj ispričao da je film gledao njegov susjed koji je bio na ratištu i u Hrvatskoj i u Bosni, da mu se u jednom momentu počelo stezati grlo i krenula mu je suza zbog smrti hrvatskog branitelja koja se spominje u filmu:

- Znači, ako se ratnik sa srpske strane rasplače zbog toga i krenu mu suze, to znači da uistinu film djeluje na ljude, ili da su oni postali spremni da djeluje na njih jer je prošlo ipak godina od rata, dodao je Andrić.

Na dječjem nivou nema više sukoba

Govoreći o filmu "Ljeto kad sam naučila letjeti" Andrić se prijetio i svojeg djetinjstva i ljetovanja na Jadranu, a kad gleda današnje klince na moru, čini mu se da su odnosi napredovali:

-  Sad gledam djecu svoje sestre, i polako se vraća to vrijeme. Ta djeca nemaju više nikakvog sukoba na tom nivou - Srbi, Hrvati, Bosanci, svi su zajedno, i uglavnom svi govore na engleskom jer ima mnogo stranaca, a i kad nema stranaca, govore na engleskom jer djeca sad govore na engleskom, rekao je Andrić.

Srbi kao glavni holivudski negativci

Kako Radivoje Raša Andrić gleda na činjenicu da su u posljednjih 20 godina Srbi postali glavni negativci u holivudskim filmovima?

- Dok se nisam oženio, to je mnogo pomagalo, jer kad god odeš nekamo u inozemstvo i kad kažeš da si Srbin, sve djevojke odmah se zainteresiraju jer si kao "bad guy". Po tome smo kao malo postali poznati u svijetu. Ali bilo je zapravo smiješno jer kao Srbi dižu New York ili Manhattan nuklearnom bombom u zrak, što je potpuno nemoguće. Tako da naravno da je smiješno, odgovorio je Andrić.

Neostvarene želje da snimi mjuzikl i partizanski film

Andrić je otkrio da je imao želju snimiti mjuzikl, ali je odustao jer je preskupo, pa je želio snimiti partizanski film, ali misli da nije sposoban za to...

- Onda je došao Boro Dežulović sa svojom knjigom "Jebo sad hiljadu dinara". I mi smo napravili seriju od te knjige i to je ratna serija u kojoj praktično nema rata. Ima možda dvije ratne scene, možda i manje. Ali to na kraju nije uspelo. Ja sam tu seriju snimio u glavi jedno tri puta, tako da to kao da sam ostvario. Sad mi je posljednja želja, što znači da sam baš ostario, da prenesem ovo praktično znanje koje imam nekome. I to je to, zaključio je Radivoje Raša Andrić.