Marko Bošnjak: Sve velike korake napravio sam glavom kroz zid

Gost emisije Nedjeljom u 2 bio je je pobjednik Dore Marko Bošnjak. Govorio je, među ostalim, o tomu kako će predstavljati Hrvatsku na pjesmi Eurovizije, te kako se kao 21-godišnjak nosi s iznenadnom popularnošću i reakcijama javnosti.

Pripremajući se za emisiju Aleksandar Stanković pogledao je niz intervjua s Markom, i primijetio je Marko ostavlja dojam pozitivca - često je nasmijan, dobro raspoložen. Je li to dio njegova karaktera?

- Zapravo je dio karaktera, da. Imam ja i svoje diva momente, naravno, ali generalno sve ovo shvaćam kao jedan jako zabavan proces i ne shvaćam to toliko ozbiljno koliko ljudi možda misle. Tako da jesam, pozitivan sam u svemu ovom, odgovorio je Marko.

Može li napraviti odmak od cijele medijske buke koja ga je okružila nakon pobjede na Dori?

- Pa mogu napraviti odmak, ali nisam siguran koliko to želim jer uvijek hoću biti 100% iskren, 100% ono što jesam, kaže Marko dodajući da su mu nije lako davati mnogobrojne intervjue, no uspijeva ući u "naučenu formu i to po automatizmu odrađivati."

Od djetinjstva želio na Eurosong

Od najranije dobi Marko je želio pobjediti na Dori i otići na Eurosong, a među prvima ga je podržala sestra:

- Ona je vjerovala uvijek da je to moguće. I to je počelo valjda od neke treće, četvrte godine. Ja sam u crkvenom zboru i pjevao i nastupao već s pet godina već. Tako da imam ja iza sebe utakmica u nogama, a ovo sada je samo jedna stepenica iznad, ističe Marko.

U crkveni zbor su ga "povukle" sestre:

- Sestre su išle u crkveni zbor i onda bih ja, u biti, mami smetao po kući, pa im je ona rekla da ne mogu ići ako ne povodu brata. Onda su me sestre morale voditi, a časna sestra koja je vodila zbor je skužila da ja pjevam bolje nego sestre. Ona me izvukla i morao sam pjevati na festivalu "Djeca pjevaju Isusu". To je bilo neko moje prvo predstavljanje. S pet godina sam pobijedio na tom festivalu, i onda je mojem malom mozgu već bilo jasno kao da će na taj način dobiti validaciju od okoline i od samog sebe, jer vidim da mi to ide, pa će me ljudi sigurno podržati, prihvatiti, tako da je to počelo iz neke iskrene želje - i za glazbom i za tim da me ljudi prihvate, priznaje Marko.

I danas Marko voli zapjevati u crkvi.

- Kad odem za Božić ili za Uskrs doma u Ramu, onda budem, što svojom voljom, što malo primoran otići na misu, ali onda uvijek odem u zbor jer mi je tako podnošljivije, zato što stvarno volim tu crkvenu duhovnu glazbu i taj dio mi je jako simpatičan, tako da nemam problem s tim, napominje Marko.

"Živim svoje snove"

Ima teških trenutaka, ali kad sve zbroji i oduzme, Marko priznaje da živi svoje snove:

- I to je ono što je najljepša stvar - da ih živim već tako rano. Bio je dugačak i trnovit put do toga, ali sad stvarno jesam na nekom svom tronu. Tako se osjećam. I zapravo mislim da me ništa ne može poljuljati jer sam siguran u sebe i ono što radim, poručuje Marko.

U djetinjstvu je bio kao Vragolasti Denis

Odrastanje i život u Rami Marko opisuje kao "živahne":

- Bilo je nekad naravno i teško, budući da sam bio dijete koje se bavilo pjevanjem. Bilo bi puno lakše da sam šutao loptu iza zgrade i da sam bio zainteresiran za nogomet i za neke onako klasične stvari. Lakše bih se uklopio, ali sam uvijek nekako furao svoju priču. Imao sam tako iza zgrade svoju ekipu s kojom sam dan-danas u kontaktu i koja me i dalje podržava iako su me znali zezati tada kad sam bio mali, prisjeća se Marko.

Smatra da se uvijek isticao kao drugačiji.

- Zato je meni sad smiješno kada čujem ljude koji rade usporedbu - pa gdje je nestalo ono anđeosko dijete? Ja nikad nisam bio anđeosko dijete, mislim jesam u toj ekspresiji emocije na van, ali su me znali zvati Vragolasti Denis jer sam uvijek radio neke situacije, priznaje Marko.

Znao je Marko razbiti prozor, raditi drame i skandale...

-  Ali generalno sam se uvijek zauzimao za sebe i bio sam jako borben. Nije mi nitko mogao ništa prigovoriti, uvijek sam imao argumente, tako da i kao mali sam ja bio puno drugačiji od jednog malog Marka koji je dolazio na TV i lijepo emotivno pjevao i iznosio sve to na van. Ja sam karakterno i tada već bio puno, puno drugačiji, zato mi je smiješno jer ljudi koji me znaju od tada, znaju da ovi komentari danas baš nemaju toliko smisla, rekao je Marko.

Prvi menadžer bio mu je ujak

Pjevačka natjecanja su ga lansirala, a onda su i roditelji prihvatili da im je dijete talentirano za pjevanje.

- Roditelji su me pokušavali zaštititi. Mom tati zapravo ništa u tom svijetu nije bilo jasno na prvu, pa je onda on prepustio ulogu vozikanja po audicijama i snimanjima mom ujaku. Tako da mi je ujak bio u jednom trenu i ujak i menadžer. I njemu sam doista zahvalan za taj period "Pinkovih zvjezdica", tog šoua u Srbiji, koji je bio jako, jako gledan svugdje osim u Hrvatskoj. Onda sam morao i u Hrvatsku doći i napraviti tu nešto, istaknuo je Marko.

Okrutnost druge djece

Kako je nastupe u tom razdoblju komentirala Markova ekipa iz škole?

- Pa nekima sam bio super, neki me nisu mogli smisliti... To tako već ide i djeca jesu okrutna. Bilo je tu dosta i 'bullyinga' i nekih loših situacija, ali ja sam na svemu tome gradio svoju snagu. Mislio sam "jednog dana ćete vi vidjeti da niste bili u pravu i da sam puno više od toga." Dokazao sam sebi, a i drugima... Svaki put imam osjećaj da što me ljudi više napadaju i što me više žele povući na dno, ja samo sve više rastem od svega toga i da mi sve to donosi predivne životne lekcije i jako debelu kožu. Skroz sam sretan što nisam možda imao uvijek tako lijep i lagan put jer možda bih bio emotivno dosta slab, objašnjava Marko.

Sada je raščlanio te stvari i postalo mu je sve to i zabavno.

- Zapravo se puno zabavljam u svemu ovome jer jesam dosta i sarkastičan, neki bi rekli i ciničan na trenutke, ustvrdio je Marko.

Okrutnosti i zlostavljanja kojima je bio izložen u školi ipak su mu teško padale.

- Ja bih znao doći doma i plakati, bilo bi mi stvarno teško. I nije se zapravo puno moglo promijeniti. Moji su imali razgovore i s ravnateljem škole, i s pedagogom, pa su im rekli da moraju shvatiti da im je dijete skroz drugačije, i da ne mogu tu puno intervenirati, kaže Marko.

Iz škole su roditeljima komentirali da se Marko drugačije oblači, da se drugačije ponaša, da ne ide ni na košarku, ni na nogomet, nego pjeva....

- U biti, kao da su im rekli da se pomire s tim, komentirao je Marko.

Lakše je biti drugačiji u velikoj sredini

U Zagrebu mu je bilo puno lakše biti drugačiji:

- Zato sam i došao u Zagreb, na kraju krajeva. To mi je bio veliki razlog da odem iz male sredine negdje gdje ljudima neće biti čudno da postoji različitost. Jer u malom mjestu svi moraju biti uniformirani. Svi moramo biti na istu foru, dijeliti iste interese... Nije mi se svidio taj mentalitet jer sam shvatio vrlo rano da odskačem od njega i okolina mi je to vrlo jasno i otvoreno rekla. Tako da sam išao zapravo tražiti svoje mjesto pod suncem i tražiti gdje mogu biti ono što jesam. Iako nailazim i tu na neke prepreke, nisu mi toliko strašne jer sam već to jednom proživio, rekao je Marko.

Smatra da je njegovim roditeljima danas, pak, teže jer kad je bio manji svi su hvalili njegov pjevački talent, a danas ga svi doživljavaju kao "drugačijeg". Kako su roditelji reagirali na njegov uspjeh na Dori?

- Pa iskreno, bili su ponosni, ali onda nakon svega toga su bili jako zbunjeni... Jedan dan su super ponosni, drugi dan nisu nimalo ponosni... To su neke oscilacije koje su potpuno prirodne, smatra Marko.

Glavom kroz zid

Marko ne skriva da je dio njegova karaktera i tvrdoglavost: na šou "Pink zvjezdice" prijavio se, primjerice, sam, s 11 godina. Tata ga nije htio voditi na audiciju, pa mu je Marko odgovorio da će naći nekoga tko hoće.

- Sve sam velike korake u karijeri napravio glavom kroz zid. I prva suradnja s prvom pjesmom "Moli za nas" tekla je tako da sam ja sam nazvao Vlahu Arbulića i zatražio suradnju, glazbu. I za sve sam se nekako uvijek trudio izboriti glavom kroz zid ako treba, ističe Marko.

Smatra da je pjesma "Moli za nas" bila veliki uspjeh i dan danas mu je žao što nije prošla i što ju Europa nije imala priliku čuti.

- Vratio sam se tri godine poslije s nečim skroz drugačijim i volim što mogu različite doživljaje ponuditi. Nisam se vratio opet s nekom baladom i znam da imam više dimenzija koje mogu pokazati, dodao je Marko.

"Poison Cake" povezuje Irsku, Ujedinjeno Kraljevstvo, Nizozemsku i Dugave

Pjesma s kojom je pobijedio na Dori za Marka je kombinacija Irske, Ujedinjenog Kraljevstva, Nizozemske i zagrebačke četvrti Dugave.

- Ostvarila mi se i ta želja koju imam od malena, da zapravo moje ime i moja glazba da ne budu isključivo lokalni, da ne budu isključivo regionalni, nego da mogu ostvarivati i neke svjetske suradnje i stvarati neki svjetski zvuk. Tako da je ovo super korak prema tomu, napominje Marko.

Za pjesmu "Poison Cake" Marku se već na prvo slušanje učinilo da ima potencijala.

-  Došla je u pravom trenutku kad sam se životno osjećao malo isfrustrirano i malo ljuto i malo ogorčeno i kad mi je trebao neki vjetar u leđa da se osjetim moćno, da preuzmem kontrolu nad svojim stvaranjem, nad svojim životom... Trebalo mi je nešto da pokažem zube i da idem glavom kroz zid. I ta pjesma mi je odmah dala osjećaj da je to moja borbena stvar, ističe Marko.

A evo i kako pjesma povezuje navedene države i kvart: kostur pjesme nastao je u suradnji s Filipom Majdakom iz Dugava, u Nizozemskoj je glavni producent pjesme, u Ujedinjenom Kraljevstvu Emma Gale koja je napisala tekst zajedno s Benom Pyneom koji je, pak, u Irskoj.

Karaoke s autorskom ekipom pjesme

Zanimljivo je da Marko nije otprije poznavao svoje strane suradnike, no oni su znali za njega.

- Mislim da je tu pomogla Dora 2022. Onda sam im bio jako interesantan, ali su mi poslali pjesmu koja bila je sasvim drugačija od te. Možda su i oni prepoznali da sam sad u takvoj fazi. Upoznali smo se, morali su doći u Zagreb da posvetimo 2-3 dana zajedničkom prekrajanju te stvari. Tada sam sam ih vodio zapravo i na karaoke. Uglavnom smo bili u studiju, ali smo se uspjeli malo zabaviti u jednom karaoke baru, otkrio je Marko.

Reakcije na komentare o sotonizmu i homoseksualnosti

Dio javnosti nije štedio Marka - po društvenim mrežama moglo se pročitati da mu je pjesma sotonistička, a komentare je izazivala i njegova seksualna orijentacija.

- Ja uživo dobivam isključivo dobre i pozitivne reakcije. Meni stvarno na ulici nitko ne prilazi niti da bi me vrijeđao na osnovu toga što sam gej, niti da bi me vrijeđao na osnovu toga što mi je pjesma smeće... Dakle, nitko mi ne prilazi s bilo kakvom negativnom konotacijom. Ljudi su puno hrabriji na internetu i imaju puno duže jezike pred tastaturom, nego što imaju ovako kad te vide. To je vrijeme u kojem mi danas živimo - to doba tehnologije koje je ljudima dalo štit da mogu reći sve one gadosti koje uživo nemaju hrabrosti izgovoriti. Tako da je meni to vrlo jasno raščlanjeno. Nema potrebe više to potencirati jer nikad ne možeš udovoljiti svima, ali treba opet vjerovati u sebe i u svoju priču, pa će biti i ljudi kojima će se to svidjeti. To je najvažnije, kaže Marko.

Dodaje da nitko nije davao nikakav značaj njegovoj homoseksualnosti do trenutka pobjede na Dori.

- Onda je to počelo i sad ljudi postavljaju pitanje zašto je to u fokusu, zašto je to važno... Upravo te ljude koji to pišu je briga za to jer oni su o meni i prije nego što sam se 'autao' uvijek pisali u komentarima gle ovog - sad tu da neću prostačiti... Ali ti isti ljudi koji su danas zgroženi jer ja kao to guram u fokus, su ti ljudi koji su to koristili protiv mene. Taj isti mentalni sklop ljudi sad je zbunjen zašto ja o tomu govorim i zašto ja to sad moram isticati na sva zvona. Oni su to stavili kao važnu temu, jer oni 'klikaju' na to i komentiraju, poručio je Marko, koji se nada da takve reakcije neće zasjeniti njegovu glazbu i nastup na Eurosongu.

Pripreme za Eurosong

Nastup u Švicarskoj već se naveliko priprema, dijelom i u studiju HRT-a jer je, kako napominje Marko, teško naći dovoljno veliki prostor da se može uvježbati nastup za pozornicu Eurosongova formata.

- To je izazovno, ali odrađuje se i u smislu tih priprema i svega ostaloga na jednom stvarno visokom nivou. Mislim da sam ja nakon više od 10 godina nastupa i bavljenja glazbom spreman za ovo. Samo da zdravstveno budemo okej, što nije bio slučaj na Dori, i bit će sve super, smatra Marko.

Prije Eurosonga u Baselu, Marka čekaju nastupi na predzabavama u Amsterdamu, Londonu i Madridu.

- To su zapravo partiji gdje se dosta situacija i na kladionicama o kojima svi govore može promijeniti jer ljudi vas po prvi put čuju i dožive - uživo. Mislim da tu i svojom prisutnošću i glasom mogu pokazati da sam krivo percipiran, smatra Marko koji se nada ulasku u finale Eurosonga.

"Postići ću sve što sam zamislio"

Na pitanje o planovima za dalje, Marko odgovara da ne želi ići previše u budućnost.

- Ali definitivno znam da ću postići sve što sam zamislio, no ne želim otkriti što sam zamislio i što priželjkujem. I 'PR-ovski' nije dobro da sad kažem što planiram, ali planiram definitivno biti zadovoljan onim što jesam i onim što radim i planiram definirati sam sebi uspjeh i znati prema kojem cilju idem. Čak i ako se drugima bude činilo da to nije to. Meni je važan moj unutarnji kompas, zaključio je Marko.