Aco Stanković u carstvu pršuta i jodlanja

Nakon vožnje Slovenijom i mnogih zanimljivih susreta Aco Stanković je u novoj epizodi Vjetra u kosi na svojem vjernom motoru prešao granicu i u Italiji provjerio kako se rade pršuti u malom mjestu gdje ih se proizvede gotovo tri milijuna komada godišnje, obišao je branu koja je izazvala veliku tragediju, u Alpama se družio se s bajkerima, a upoznao je i kraljicu jodlanja.

U mjestu San Daniele nalazi se najstarija pršutana na tom području. Godišnje proizvedu samo tri tisuće komada jer se bave mikroproizvodnjom, kaže Marco Alberti, koji je četvrta generacija u obitelji proizvođača pršuta.

U gradiću od samo sedam tisuća stanovnika, godišnje se, pak, proizvede gotovo tri milijuna pršuta, što je nevjerojatan podatak kad ga usporedimo s godišnjom proizvodnjom u cijeloj Hrvatskoj od 500 tisuća komada.

- Imam čak prijatelje vegetarijance koji kad dođu kod mene ipak probaju malo pršuta i svidi im se, smije se Marco.

Marco je Aci pokazao cjelokupan postupak proizvodnje - od ležanja u soli, prirodnog sušenja do koraka koji će možda iznenaditi laike:

- Pogledajte što se događa u ovoj fazi proizvodnje. Ovo su grinje koje jedu površinski dio pršuta i stvaraju rupice. Rupice dopuštaju da zrak dođe do mesa. To je čisti prirodni proces, objasnio je Marco.

Slijedi ručno premazivanje pršuta posebnom mješavinom za okus zvanom 'stucco', u čemu se okušao i naš Aco.

Tragična nesreća odnijela dvije tisuće života

Sljedeća Acina stanica bio je Vajont - predivno mjesto koje nosi duboku ožiljak. Ondje se, naime, 1963. godine dogodila strašna nesreća koju je izazvala brana koja je popustila.

Detalje o toj tragediji Aci je ispričao svjedok događaja - Arnaldo Olivier:

- Ta nesreća je pokosila nekoliko naraštaja u našem mjestu. Uvijek govorim da nesreća nije bila namjerno izazvana, ali znalo se da će se to dogoditi. U ono vrijeme bila je to najveća takva brana na svijetu. 260 milijuna kubičnih metara vode strovalilo se na mjesto brzinom od 107 km/h, pod nagibom od 30 stupnjeva. Voda je odnijela pola mjesta, prisjeća se Arnaldo.

Njemu je tada bilo 17 godina, a nesreća se dogodila baš kad se spremao leći:

- Nisam još ni deku izvukao kad sam čuo nezamisliv udarac. Ne mogu vam to opisati. Danas, sa 77 godina, i dalje mi je prva reakcija da bježim kad čujem buku ako je noć. U tom je trenutku mama stala vikati da je potres, pa sam se u prvom trenu bojao sići stubama. Kad sam počeo bježati, voda me već počela nositi. Potopila me između dnevne sobe i kuhinje. Voda me nosila, a ja ni u jednom trenutku nisam izgubio svijest, nastavlja Arnaldo.

Najviše se bojao da glavom ne udari u nešto i pogine. Nakon što se oporavio, sljedećih 35 godina nije ni riječi rekao o tome danu. O nesreći su šutjele i institucije, i na kraju nitko nije odgovarao za to.

- Tragedija je isparila iz kolektivnog sjećanja, zaključio je Arnaldo.

Kava za jedan i pol euro

Svaki se iskusni bajker mora odmoriti barem svakih sat i pol vremena da protegne noge i, kako kaže Aco, odmori utrnulu pozadinu. Za pauzu, koja se na kraju odužila i na cijelu noć, odabrao je golf-hotel s četiri zvjezdice gdje ga je pozitivno iznenadila cijena macchiata - samo euro i pol.

A nakon dobrog odmora, Aco je nastavio uspon u Dolomite, koji je toliko impresivan da se čovjeku može i zavrtiti u glavi:

Susret s odraslim bajkerima na dječjim motorima

Vozajući se dalje kroz talijanske alpe, Aco je na jednom divnom odmorištu nabasao na ekipu bajkera iz Bolzana na pomalo neobičnim motorima:

- To su jako maleni motori. U Italiji ih možete voziti od 14. godine. Mi smo ih malo modificirali kako bismo mogli voziti brže. Uvijek želimo izvući maksimum s tehničke strane. Zbog toga katkada imamo male probleme, a katkada i velike probleme, kaže jedan od bajkera.

Dodaju da je jako dobar osjećaj voziti takav motor.

- Vozite brzo, ali ne prebrzo, zaključuju oni i odlaze dalje.

Kod kraljice jodlanja

Za kraj ovotjedne avanture, Aco se spustio u nizinu. U gradiću Meranu upoznao je Annelise Breitenberger koja je ostvarila svoj san - otvorila je kavanu na što ju je inspirirala carica Sissi.

Inače, Annelise potječe iz glazbene obitelji, a sebe naziva kraljicom jodlanja:

- Pjevala sam za gotovo sve velike državnike. Pjevala sam za perzijskog šaha, za mnoge careve i kraljeve, pohvalila se Acina sugovornica.

Dodaje da se moraš roditi s talentom za jodlanje:

- Ja sam imala tri sestre. Od nas četiri, samo ja znam jodlati. Ostale su pokušale, i imaju lijep glas za pjevanje, ali jodlati ne mogu. Morate imati poseban grkljan, to je jako komplicirano.

Oprostivši se od Annelise, Aco se otisnuo dalje, kako je rekao, u Alpe, Alpe, i opet Alpe.

Ako ste propustili ovu epizodu Vjetra u kosi, možete je besplatno pogledati na našoj multimedijskoj platformi HRTi, gdje su dostupne i prethodne epizode i sezone.