Veza prehrane i bubrežnih bolesti, savjet stručnjaka

Bolest bubrega obično nema simptome pa se i otkriva u kasnijem stadiju. Međutim, neki simptomi i znakovi mogu upućivati da ovi vitalni organi ne rade kako treba. Hipertenzija, dijabetes i pretilost usko su povezani s bubrežnom bolešću, ali i posebno prilagođenoj prehrani koja je jedna od najzahtjevnijih za dijetetičko planiranje.

Hipertenzija, povišeni krvni tlak, glavni je uzrok kronične bubrežne bolesti, iako se u javnosti dijabetes percipira kao vodeći čimbenik.

- Kad znate da najmanje polovica bolesnika sa šećernom bolesti ima hipertenziju, kad se sve to skupa zbroji - onda je hipertenzija zaista tihi ubojica broj 1 i po pitanju kronične bubrežne bolesti. Kronična bubrežna bolest i hipertenzija, pa i šećerna bolest - imaju zajedničke uzročnike, napominje akademik Bojan Jelaković, pročelnik Zavoda za nefrologiju, arterijsku hipertenziju, dijalizu i transplantaciju KBC-a Zagreb.

Liječenje agresivno i kontinuirano

Dakle, premalo tjelesne aktivnosti, korištenje velike količine kuhinjske soli, pretilost, pušenje i konzumacija zašećerenih napitaka. Liječenje mora biti pod kontrolom liječnika, mora biti agresivno i kontinuirano jer se kod kronične bubrežne bolesti liječi više pridruženih stanja.

- Ako djelujemo na prave mehanizme koji su doveli do poremećaja, ako odaberemo lijekove koji će biti metabolički neutralni, što znači da neće pogoršavati šećernu bolest, ali niti dislipidemiju, da neće povisivati mokraćnu kiselinu koja je rizik - to se može, dodaje Jelaković.

Šećerna bolest ubrzava oštećenje i propadanje bubrega i dolazak do terminalnog stadija puno brže nego što bi bilo da nema dijabetesa, upozorava akademik Jelaković. A k tome prijete i druga po život opasna stanja. 

Dijagnoza ranog stadija kod obiteljskog liječnika

- Samo jedan, od šest bolesnika s blago oštećenom bubrežnom funkcijom doživjet će dializu, a drugi će umrijeti od infarkta. Dakle, kronična bubrežna bolest je bitan čimbenik rizika za kardiovaskularnu i cerebrovaskularnu prijevremenu smrt. I zato je treba ozbiljno shvatiti i rano dijagnosticirati. Naša društva – Hrvatsko društvo za bubreg, Hrvatsko društvo za hipertenziju u sklopu Hrvatske lige za hipertenziju pokrenulo je inicijativu da se omogući liječnicima obiteljske medicine, što dosad nije bilo omogućeno - rana dijagnoza početnog stadija kronične bubrežne bolesti, naglašava.

Glavni cilj liječenja bubrežne bolesti ublažiti je i usporiti njenu progresiju, odgoditi liječenje dijalizom i poboljšati kvalitetu života bolesnika. Uz farmakološke metode, bitno je modificirati stil života, a time i prehrambene navike.

Stadiji zatajenja i prehrana

- Bitno je smanjiti N spojeve, a smanjujemo ih modifikacijom unosa proteina. Kod kronične bubrežne bolesti to treba ići iz stupnja u stupanj, prilagođavati prehrambene preporuke svakom od stadija zatajenja, jer svaki stadij nosi svoje postulate liječenja. U zdravoj populaciji, samo usporedbe radi, unos bjelančevina se smatra poželjnim držati oko 1 gram po kilogramu tjelesne mase dnevno. Kod kroničnih bubrežnih bolesnika u preddijaliznom stadiju, to je gotovo dvostruko manje, odnosno 0,6 grama po kilogramu tjelesne mase, objašnjava Lea Katalinić, specijalistica nefrologije iz KBC-a Zagreb.

Time se izbjegava gomilanje dušičnih supstanci i usporava zakiseljenje organizma. Smanjuju se simptomi uremije, odnosno zatajenja bubrega.

- U završnom stadiju kronične bubrežne bolesti preporuke se pak dijametralno suprotno mijenjaju. Tako da ti bolesnici trebaju unositi i više proteina nego je preporučljivo čak i u općoj populaciji. Sve to skupa naše bolesnike poprilično zbuni zato, im stalno treba ponavljati ciljeve liječenja i modificirati terapiju sukladno bubrežnom zatajenju, dodaje Katalinić.

Oprezno s vitaminom C

Kod kronične bubrežne bolesti, planiranje prehrane zahtijeva profesionalnost stručnjaka, jer je zahtjevno i oprečno. Primjerice, vitamin C je nutrijent koji ovisi o dijagnozi bubrežnog bolesnika.

- Prekomjeran unos vitamina C će se u jednog dijela populacije pretvoriti u oksalatne kamence ili možemo pogoršati one koji su već prisutni. Tako da se tim bolesnicima preporuča umjereni, zapravo vrlo niski unos vitamina C - bilo hranom, bilo dodacima prehrani. A kod pacijenata koji su na dijalizi je sasvim suprotno – kod njih ćemo očekivati nedostatke vitamina C, objašnjava profesorica Darija Vranešić Bender, nutricionistkinja s Odjela za kliničku prehranu KBC-a Zagreb.

Unos kalcija je također dvojben

U dijalizatu se vitamin C gubi i treba ga nadokađivati čak i parenteralno. Unos kalcija je također dvojben.

- Bolesnici koji imaju kronične bolesti bubrega, često razvijaju metaboličku bolest kostiju. Dakle, kalcij, najjednostavnije rečeno bježi iz kostiju u cirkulaciju i onda ako imamo previše u cirkulaciji, velika je šansa da će izazvati i neke neželjene kardiovaskularne komplikacije Tako da je jako bitno održavati ne samo razinu kalcija, nego i neke druge parametre koji su tu bitni, a to je recimo vitamin D, dodaje Vranešić Bender.

Često ovdje više skupina liječnika balansira između komorbiditeta, vrste bolesti, konzumacije lijekova i plana prehrane koja se mijenja ovisno o stadiju.

- Sve se to može uz dobru podršku i pomoć stručnjaka te uz neke jednostavne metode kao što su namakanje krumpira, namakanje mesa. Na taj način kalij migrira u vodu pa ga imamo i manje u finalnoj namirnici, tako da i neki savjeti u kuhinji često dobro dođu, zaključuje nutricionistica.