Nikša Sviličić: Titule su ništa, vi ste ono što zračite

Nositelj neslužbene titule "najobrazovanijeg Hrvata", dr. sc. Nikša Sviličić, kaže kako je ljubav početak i kraj svega. Ovaj sveučilišni profesor, filmski redatelj, pisac i glazbenik, trostruki doktor znanosti iz komunikologije, muzeologije i multimedijske tehnike, smatra kako su sve titule 'mrtvo slovo na papiru', samo jedan društveno prihvatljivi obrazac nečega što čovjek voli i radi. 

- Diploma je krasna stvar, ali vi ste ono što zračite, kakvim vas društvo doživljava., kaže. Predavao je u Americi, na Harvardu i sveučilištu u Ohiu, a trenutačno predaje na sveučilištu Sjever, gdje je osmislio jedan zanimljiv kolegij na doktorskom studiju.

- Temeljni predmet mog interesa je komunikologija. Postoji mali 'čarobni prah', koji sugerira koliko toga možete naslutiti kroz stvari koje čovjek ispred vas nije izgovorio - temeljem njegovog ponašanja i energetskog momenta. Sve to sam uobličio u jedan kolegij ‘Algoritmiranje komunikacijskih poruka’, koji je dosta popularan, priča Sviličić.

Često ga nazivaju mentalistom

- Samo rutinirano koristim spoj znanosti, prakse i svog hobija – proučavanje ljudi, njihovih postupaka i neverbalnih karakteristika. Uspoređujem to i radim neki taj moment niveliranja s nečim što kaže znanost, a neke stvari mogu već i unaprijed zaključiti, kaže Sviličić i dodaje kako se ljudi često čude i iznenade njegovim analizama. Često ga nazivaju i mentalistom.

- Mentalizam je krasna stvar, ali usudim se reći da je moja vjera u znanost puno više od vjere u neke druge stvari, pa tako i metaznanost, tvrdi ovaj rođeni Osječanin. Odrastao je u Splitu, no posebno je vezan za otok Vis i Komižu, za koju kaže da je njegovo vrelo inspiracije.

"Kad odem u Komižu, osjetim udar u prsa"

- Tango Komiškog zaljeva svakoga opčini. Komiža ima jednu kemiju i misterioznost, a u isto vrijeme očuvana je autohtonost. Velik broj knjiga i glazbe koju sam radio nastao je upravo u Komiži. Svaki put osjetim taj neki udar u prsa kad dođem tamo i zaista nije samo fraza kad kažem da je Komiža jedna muza za svakog tko u sebi ćuti taj neki ‘feeling’ umjetnosti, s osmijehom priča Sviličić.

Režirao je film “Vjerujem u anđele”, za istoimenu pjesmu u izvedbi Olivera Dragojevića dobio je i Porina za hit godine, a uskoro izlazi i njegov kantautorski album “Duži put do doma” s 13 pjesama. Dosta je romantičan, naslonjen na poetiku 80-ih godina koje su godine mog odrastanja, kaže.

- Na albumu je surađivao s Tedijem Spalatom i Nenom Belanom, s kojim će ovo ljeto nastupiti na Šibenskom festivalu s pjesmom “Na cvitnu nedilju”. Sviličić je pohađao glazbenu školu, te aktivno svira 13 instrumenata, no skromno kaže: “Pitanje je kako svirate, ne koliko ih svirate".

- Nisam sklon tom pretjerivanju da netko sad svira sto instrumenata. Nekad me puno više fasciniralo kad bi netko znao ‘ubost’ pravi akord ili pjesmu na pravoj plaži, a nije možda imao toliku razinu sviranja kao neki eksperti koji su hladno odsvirali Bachovu fugu. Želim vjerovati da je ljepota sviranja u trenutku i prepoznavanju nekih elemenata koji su duboko u nama i od kojih smo satkani, kaže Sviličić.

Himna ljubavi

Nedavno je izdao i svoju drugu knjigu pod naslovom “Zadnja postaja Ljubav”, a smatra kako je svako umjetničko djelo satkano od onoga tko je kreirao to djelo, kao i velikog dijela njegove intime - pa tako i njegova knjiga.

- Ne mogu reći u kojoj mjeri, ali taj jedan dio privatnosti i intime je sigurno unutra. U situacijama kada maske pokrivaju lica, a otkrivaju srca, strune naše naravi drukčije se poslože nego inače, a radari srca tada otpočnu svoj valcer. Knjiga 'Zadnja postaja Ljubav' zapravo je himna Ljubavi i stremljenjima dolaska do Nje, zaključuje Sviličić.