Izvanserijski koncert jazz vokalista Ola Onabuléa

Jazz vokalist i skladatelj Ola Onabulé večerašnjim je nastupom s Jazz orkestrom HRT-a u Dvorani Gorgona MSU-a donio iznimnu razinu pjevačkog umijeća. Izveo je vlastite kompozicije, čije je tekstove pojašnjavao publici, ne skrivajući oduševljenje kako je od kolega muzičara i publike dočekan u Zagrebu.

- Nisam bio iznenađen razinom spremnosti i kvalitetom Jazz orkestra HRT- a jer znam da takvi orkestri moraju njegovati određene standarde po cijelom svijetu, ali sam se ipak ugodno iznenadio njihovom fenomenalnom profesionalnošću, poznavanjem jazza i prijateljskom suradnjom. Tako bih se volio ponovno vratiti u Zagreb i surađivati s njima, izjavio je za Hinu Ola Onabulé.

Dirigent Jazz orkestra HRT-a Miron Hauser istaknuo je da uvijek vole suradnje s iznimnim gostujućim umjetnicima i kako je ovo za njega i za orkestar bila predivna večer.

- Ola Onabulé odazvao se na naš poziv, a on je nevjerojatan glazbenik. Još takav stil nismo svirali, poput britanskog soula. Za mene je to izvrsna glazba, Ola nam je prezentirao vrhunski nivo i program. Ono što smo planirali i željeli, to smo i dobili, pojasnio je dirigent.

Onabulé je izveo desetak vlastitih skladbi, među kojima "The Voodoo", "I Knew Your Father", "Tender Heart", "It's Never Over", "One Life", "Ballad Of The Star Crossed", uz dva bisa.

Kritika ga često povezuje s glazbenim naslijeđem jazz vokalista Al Jarreaua, i na pitanje možemo li reći kako nastavlja njegovu glazbenu ostavštinu, Onabulé se složio s tom tezom.

- Da, apsolutno nastavljam glazbenu ostavštinu Al Jarreaua. Pred šest godina, malo prije pandemije, napravio sam veliki koncert njemu u počast. On je bio jedan od onih koji su na mene najviše glazbeno utjecali. Bio je toliko inventivan, mogao je pjevati sve žanrove i sve vrste suvremene glazbe, ne samo jazz, pojasnio je.

Rekao je i kako postoji u svijetu određena predrasuda da je jazz glazba prošlosti i da pripada muzeju glazbene povijesti, i kako ga je upravo Al Jarreau svojim vokalnim bravurama i improvizacijama ponovno učinio živim.

Onabuléov vlastiti put u jazz bio je istovremeno vrlo neobičan i lagan:

- To je tako luda priča! Jedne sam se večeri šetao londonskim ulicama i tiho za sebe pjevušio jazz, bez da sam zapravo bio svjestan koliko sam glasan. Pored mene je prošao jazz glazbenik i obratio mi se: oho, gle pjevača! Odgovorio sam mu da nisam pjevač jer sam u to vrijeme još studirao pravo, a on mi je odgovorio da jesam, i pozvao me da iste večeri nastupim s njegovim sastavom, ispričao je Ola koji je to shvatio kao znak, i ispisao se sa studija prava.

- Otada sam samo susretao izvrsne jazz muzičare koji su me prihvaćali poput glazbene obitelji, usmjeravali me koju glazbu moram slušati, što moram usavršiti. Prepoznao sam i da glazba ima u sebi snagu, i da kroz glas, tekstove i melodije mogu ljudima prenijeti nešto dobro i pozitivno, kazao je glazbenik.

Za svojeg je trodnevnog boravka u Zagrebu pozvan u audijenciju kod britanskog veleposlanika Javeda Patela, koji je s osobljem ambasade i nazočio koncertu.