Svjetionik koji je izrastao iz tragedije: povijest i današnji život na Sv. Ivanu

Svjetionik na Svetom Ivanu na pučini stoji još od 1857. godine. Podignut je nakon što se u gustoj noćnoj sumaglici na zapadnoj strani hridi nasukao venecijanski putnički brod. 

Kažu da je vlasnik, potresen nesrećom, zapalio kandelu i zavjetovao se da će na ovom mjestu podići trajno svjetlo, da se tragedija više nikad ne ponovi.

Prije toga ovdje je bila samo gola hrid, stoljećima opasna za sve koji su prolazili ovim plovnim putem.

Danas svjetionik baca svjetlo u punih 360 stupnjeva, vidljivo čak 25 nautičkih milja daleko. Za razliku od nekih drugih, ovo je svjetlo "otvoreno" na sve strane, ali ne smeta obali, samo tu i tamo večernji snop dotakne San Giovanni.

Iako je kopno blizu, struje s kopna nema, sve radi na kombinaciju solara i generatora, a voda je, kao nekada, isključivo kišnica iz šterne usred kuće.

Domaćin Roni, ugostio je chefa Davida Skoku u serijalu "Mjesto za mene". Roni brine o svjetioniku već godinama, te je pokazao Skoki svoje malo kraljevstvo, nekoliko kamenih zgrada, tri stana u kojima su nekada živjele čitave obitelji svjetioničara, radionu, meteorološku postaju i vrt koji je sam zasadio.

Smokve, masline za buduće generacije i divlji češnjak. Ovdje se sve radi ručno, sporo i strpljivo, kako nalaže mjesto koje vrijeme uspori.

Unutra, u samom vrhu, moderni mehanizam okreće Fresnelove leće dan i noć. Danas sve funkcionira na male H7 žaruljice, dok se nekada radilo na petrolej, dva svjetioničara pumpali bi sustav svake dvije ure, cijele noći ne bi oka sklopili. Stari mehanizam iz 19. stoljeća i danas stoji u prostoriji, poput steampunk relikvije.

Kad se popnete na 23 metra visine, otvorit će se pogled "vrijedan milijun dolara". Cijeli Rovinj i Sveta Eufemija, Vrsar, čak i svjetla Poreča. A u hladna, buraška jutra, kad je zrak oštar, vidi se i Venecija. Vrhovi krovova, kao da lebde nad morem.

Život ovdje nije luksuzan, struju daje sunce, vodu kiša, a kad padne magla, sirena zna tuliti cijele noći. Turisti koji su ovamo nekad dolazili opisivali su ovo mjesto kao drugi planet, raj za one koji žele mir, ali ne nužno za obitelji s djecom.

Roni je navikao na tišinu, na ritam otoka, na život koji je jednostavan i tvrdoglav. Kaže da mu žena, koja radi kao lučka kapetanica u Puli, dođe kad uhvati vremena "da počine od svijeta".

A svi oni koji cijeli život samo prolaze pokraj Sv. Ivana, jedra, barke, kajaci, uvijek požele jednom stati. Udahnuti. I barem na kratko pobjeći od svega.

Jer živjeti na svjetioniku, to je nešto sasvim drugo. To je život između vjetra i svjetla.

Dokumentarnu seriju "David Skoko: Mjesto za mene" gledajte svaku srijedu na Prvom programu HTV-a u 20.15.

A ako ste propustili neku epizodu, možete je besplatno pogledati na našoj multimedijskoj platformi HRTi, gdje se nalaze i epizode Skokinih serijala "David Skoko: Jesti na cesti" te "David Skoko: Motor, loza, kuhača".