Izazovi vodnih sustava: vode ima, ali je sve lošije kvalitete

U drugoj epizodi druge sezone dokumentarnog serijala "Dobra ekonomija" govorilo se o vodi. Hrvatska je vodno najbogatija zemlja Europske unije, ali čak 49 % zahvaćene pitke vode se izgubi ili ne naplati. Dok voda curi iz sustava, vodu iz boce plaćamo i do 450 puta više nego onu iz slavine, a nerijetko je litra vode skuplja od litre goriva. 

Lidija Runko Luttenberger s Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Rijeci istaknula je da pritisak turizma dodatno opterećuje vodne sustave.

- Turist troši otprilike četiri puta više vode nego što koristi lokalac. Jer on dođe na odmor i hoće da ima vode. Bez obzira na to što je obnovljivi resurs, ali ona je sve više ugrožena. Prvo što i klimatske promjene čine svoje, pa su i te padaline kakve jesu. Drugo što mi ovu podzemnu vodu crpimo za razne potrebe, rekla je.

Naglasila je da skrećemo vodene tokove, a ono što zapravo nam vodu čini sve manje dostupnom je činjenica da je onečišćujemo.

- Vode ima, ali ona je sve lošije kvalitete. Ne vodimo dovoljno računa da ju očuvamo, da nam bude sve dostupnija, dodala je. 

Najveći potrošač vode

Istaknula je da je najveći potrošač vode poljoprivreda. Ako nje nema za poljoprivredu, onda nastaje glad.

- Svaka industrijska proizvodnja, poljoprivredna proizvodnja, sve to traži strahovito puno vode. Kad gledate koliko je u trapericama vode, to je da se čovjek prestraši. U svakom proizvodu, u svakom komadu odjeće, u svakom komadu hrane. I kad to odbacujemo, mi zapravo svu tu vodu odbacujemo, rekla je. 

Složena obrada

Dodala je da koristimo pitku vodu koja je prošla vrlo složenu obradu i u koju se uložilo.

- Tu vodu koja već ima neku svoju cijenu, mi nju koristimo da bi otpadnu tvar transportirali kroz cijevi. Taj pojam - povuci vodu putem vodokotlića da bi se odnio taj otpad, to se pokazalo, kako nas ima sve više, a voda je sve manje dostupna, zapravo nam stvara sve veći problem. Moramo jako puno pitke vode ubacivati u te cijevi i to sve pumpa i trošimo vodu, trošimo struju, stvaramo stakleničke plinove samo da bi taj naš sustav sanitacije kakav je osmišljen, mogao funkcionirati, objasnila je. 

Vlasnica tvrtke Pirya Dora Maroš naglasila je kako proizvodi pročišćivač za vodu koji poboljšava vodu i pomaže da voda nema "taj" okus i miris te da to govori da može puno bolje nego ovo što imamo.

- Uvijek sam se hvalila kao da imam doma najbolju vodu. Došlo je samo od sebe da sam jednostavno shvatila da mi voda iz slavine ne odgovara i da je ne želim piti. Jednostavno, ujutro kad se probudim i kada na prazan želudac krenem piti tu vodu, imam osjećaj da radim lošije za sebe, dodala je.

Direktor tvrtke PIN studio Petar Kozina je naglasio kako je litra vode skuplja od litre goriva na benzinskoj pumpi.

- Ona je tu da nam stvori neku mikroklimu u našim urbanim prostorima, ona je tu da stvori nekakav estetski dojam ugode, da nas napoji kad smo žedni. Ovdje u Dalmaciji, gdje su prilično velike vrućine ljeti, gdje je svaki dašak osvježenja kroz vjetrić, povjetarac je ali i kroz vodu dobro došao, objasnio je. 

Bunari

Zadar je imao jedan od bitnijih infrastrukturnih projekata u doba Rima, akvedukt koji je vodio vodu iz Vrane do poluotoka. Punio je određene bazene i vodu je u konačnici dovodio skroz na forum.

- Sve kuće koje su nastavile onda u rimskim blokovima, kasnije i u srednjovjekovnim blokovima, imale su na poluotoku bunare. I ti zdenci su u Zadru na jako puno mjesta. Mi nismo ni znali na koliko sve mjesta postoje unutar blokova, unutar dvorišta. Svaka bogatija kuća imala je svoj zdenac. Voda je bila dostupna tim stanarima, ali i svima ostalima. Davala je život. Gradovi su i sami nastajali gdje je bilo vode. Ta percepcija bitnosti vode je pomalo iščezavala. U jednom trenutku povijesti se javno dostupna voda jednostavno izgubila iz javnog prostora, objasnio je Petar. 

"U Dalmaciji ljudi ne doživljavaju javni prostor i urbani prostor kao svoj"

Direktorica tvrtke PIN studio Nera Nejašmić Kozina je rekla da u Dalmaciji ljudi ne doživljavaju javni prostor i urbani prostor kao svoj.

- Malo se ulagalo jednostavno u njega i onda su ti zdenci koji su postojali, povijesni, zapušteni, dodala je. 

Petar Kozina je rekao da će pitanje dostupnosti vode u javnom prostoru biti imperativ za bilo kakvu urbanu sredinu.

- Ako vi želite da vaši građani koji tu žive osjećaju dobrobit i života u baš toj sredini, morat ćete im ponuditi nešto između ostalog i pitku vodu, dodao je. 

Inženjerka građevinarstva Tatjana Uzelac je naglasila da nam je voda nešto što se podrazumijeva, a to baš i nije tako.

- To vidimo tek onda kada nemamo vode ili kada se neki izvor zagadi, kada se desi nekakav incident, a voda je nešto bez čega stvarno nema života, dodala je. 

Pula je imala ogromne probleme s poplavom.

- Znači, baš centar grada je jako plivao i to svake dvije godine. Znači, 20 minuta kiše, sve bi zaplivalo, auti su bili pod vodom, osiguravajuće kuće više nisu htjele osiguravati protiv poplava i onda smo malo gledali što se radi po svijetu. U Europi još nije bilo takvih sustava. 1994. nešto slično je napravljeno u Berlinu, a ovakvi sustavi kao kišni vrtovi, to su infiltracije lagune i umjetne močvare, koriste se u Australiji i Americi već više od 100 godina iz razloga nagle ekspanzije gradova, rekla je. 

Najjednostavnije bi bilo reći da je kišni vrt rješenje za oborinsku odvodnju, temeljeno na nekakvim prirodnim načinima odvodnje.

- To znači da se voda tamo gdje padne i zadrži i onda polako ispušta u podzemlje ili u javni sustav odvodnje, rekla je. 

Ako ste propustili drugu epizodu, možete je besplatno pogledati na našoj multimedijskoj platformi HRTi, gdje se nalaze i epizode prve sezone serijala Dobra ekonomija.