Dubrovnik: Čempres dva stoljeća prkosi vremenu i raste iz kamena

Blagdan svetoga Josipa - prilika je i za zanimljivu priču iz dubrovačke povijesne jezgre - gdje u posebnoj vezi gotovo dva stoljeća "žive" crkva Svetog Josipa i stablo čempresa.

Pozornost prolaznika u Ulici od Puča uvijek izaziva čempres koji raste iz kamenog pročelja.

Ovdje je nekad bila crkva svetog Jakova. Nakon što je uništena u potresu 1667., bratovština dubrovačkih drvodjelaca izgradila je novu - i posvetila je svome zaštitniku, Svetome Josipu.

- On je kao drvodjelac dobio svoj pravi simbol - stablo čempresa, za koje mi ne znamo točno kad je posađeno je li uopće posađeno. Vrlo lako je moguće i da je neka ptica donijela sjeme i da se čempres tu sam ukorijenio, kaže Nikolina Kapović, turistička vodičica.

Korijeni ne prodiru u unutrašnjost crkve nego su pronašli put do zemlje. 

Ovdje su nekad bili i bunari pitke vode.

- On ima korijene pružene prema  izvorištu vode koje i dan danas teče ispod te ulice. Zato je on i dalje živ i svi se čude kako on idalje raste, ističe Dubravko Kovačević.

Sudeći po ukrasnoj vazi, raste još od 1836. 

Simbol života i otpornosti preživio je i jedan od najtežih srpsko crnogorskih napada na Dubrovnik 6. prosinca 1991. 

Oštećena je glava svetog Josipa - pogođen je i čempres.

- Jedan geler skoro ga je prebio pa su mi govorili: "Što ne uništiš ovog mrtvaca?", a velim ja: "Neka stoji". I on se potpuno oporavio, rekao je don Slavko Grubišić, župnik.

Posljednjih 7 godina - ovdje je kapela trajnog euharistijskog klanjanja. 

Sveta misa služi se jedino na blagdan svetog Josipa. 

Prepuna crkva svjedoči o privrženosti i živoj vjeri Dubrovčana. A čempres o životu koji uvijek nađe način.