Hrvatski misionari grade budućnost u Ugandi

Europska unija potkraj prošle godine, na summitu u Angoli, najavila je povećanje humanitarne pomoći Africi. Taj smjer najavio je i premijer Plenković. I hrvatski građani već desetljećima pomažu. Na sjeveroistoku Ugande hrvatski misionar Jakoslav Banić gradi misiju Nawanatau. U samo tri godine privukao je oko 2 milijuna eura donacija. 

Cesta između zelenih brežuljaka vodi u Karamoju, najizoliraniji i najsiromašniji dio Ugande, naseljen nilotskom skupinom donedavno pastirskog naroda Karamojong.

- Život je ovdje vrlo težak. Vrlo je teško proizvesti hranu, rekao je stanovnik Nawanatau-a Lokoru Markson.

Upravo ovdje sušna sezona traje i do devet mjeseci. Usjevi propadaju, a glad nije iznimka nego stvarnost.

U takve je uvjete prije tri godine stigao hrvatski misionar Jakoslav Banić i zajedno s humanitarnom radnicom Anđelkom Ćotić počeo graditi misiju Nawanatauu.

- Ja sam još više zahvalan jer sve ovdje što se napravilo i sve ovdje što se čini se upravo darom isključivo darom hrvatskih vjernika, hrvatskoga čovjeka koji ima ogromno srce, kazao je Banić.

- Bila sam dosta po svijetu, ali ovo je jedna od najsiromašnijih regija gdje sam bila. Valjda nas to privlači, to siromaštvo, navela je volonterka Anđelka Ćotić.

Od nule do misije: Dom i škola za stotine djece

Počeo je u pravom afričkom bušu, na goloj ledini podno planine Moroto. U godinu i pol dana niknula je kuća za svećenike i volontere. Izbušio je bunar i posadio voćnjak papaje i manga - sve za djecu.

Za više od petsto njih organizirao je predškolsku nastavu i sagradio dječji centar, koji danas služi i kao improvizirana crkva dok prava ne bude gotova.

- Vole se smijati i uvijek vole biti blizu svećenika i blizu misije. Osjećaju prisutnost da su ovdje sigurni i da im je ovo drugi dom, objašnjava Banić.

Školovanje je prioritet. Dvije tisuće djece danas pohađa školu - tisuću i petsto njih školuju hrvatski donatori, a ostatak pokriva sama misija.

- Nisu pohađali škole, njihovi roditelji nisu svjesni što je to. Tek smo na početku i za sada možemo reći da smo jako zadovoljni, kazao je volonter u misiji Nawanatau, Andrija Džalo.

Od nule do svega što danas stoji - misija Nawanatau impresivan je rezultat kratkog, ali intenzivnog rada. I još nije gotova, planovi su tek na početku ostvarenja.

Veliki planovi za Nawanatau

Crkva je već u gradnji. A planovi su veliki: kapelice i dvorane u udaljenim selima, dječji vrtić za petsto djece, srednja škola, ambulanta, jer se djeca znaju ozlijediti u savani - jedno potrebnije od drugoga.

- Pomogao mi je na mnogo načina, ali ne samo meni. Mnogi su u školi zahvaljujući njemu, a mnogi siromašni dobili su pomoć, poručio je stanovnik Nawanatau-a Moses.

- Pun je suosjećanja, ima veliko srce za ljude, i to je ono što je najljepše, kazao je ravnatelj bolnice Günther Nährich.

U međuvremenu grade kućice za siromašne, osiguravaju im hranu i buše bunare, kako bi stanovnici siromašnih sela mogli zalijevati vrtove i spasiti urod u sušnoj sezoni.

- Mi zauzvrat ne tražimo ništa, a dobivamo puno. Jedan osmijeh tog jednog djeteta, jednog čovjeka, jednog starca obogaćuje naše srce, poručio je Banić.

Mandat mu je deset godina i očekuje da će, zahvaljujući donacijama iz domovine, uspjeti dovršiti misiju Nawanatau onako kako ju je i zamislio, a zatim je prepustiti onima kojima je i namijenjena, jer, kako kaže, Afrika pripada Afrikancima.