Miro Ašćić u Ugandi: Alkohol se daje i djeci, kako bi se smirila glad

U Karamoji, na sjeveroistoku Ugande, siromaštvo je svakodnevica, a za mnogu djecu škola znači i jedini obrok u danu. Ondje hrvatski misionar Jakoslav Banić gradi misiju i pokušava promijeniti živote najugroženijih. Novinar Miro Aščić donosi nam priču o ljudima, solidarnosti i nadi u dokumentarnom filmu "Misija Nawanatau", koji na HTV 1 emitiramo ove nedjelje.

Gostujući u emisiji Dobro jutro, Hrvatska, Miro Aščić govorio je o svojem već petnaestom posjetu Africi:

-  Znači, govorimo o podsaharskoj Africi. Kad govorim o svojim putovanjima u Afriku, onda govorim isključivo o toj "crnoj Africi", kako se kaže, a ne o sjeveru Afrike, arapsku Afriku ne računam, jer su to praktički dva različita svijeta koja su odijeljena Saharom, kaže Miro.

S obzirom na česta putovanja tim dijelom svijeta, kulturne razlike i veliko siromaštvo na Miru više ne ostavlja tako dubok dojam, no na njegovog kolegu snimatelja, kojem je bio prvi odlazak u taj dio Afrike, put je snažno utjecao:

- Budući da sam ja često u Africi, puno sam proveo vremena snimajući razne reportaže, dokumentarne filmove, pa čak ponekad odem i turistički. I svaki put kad se vratim, imam dojam samo da nastavljam to svoje putovanje. Pogotovo što sam u Ugandi bio više puta, a u glavnom gradu Kampali 2014. godine sam snimio dokumentarni film u kojem sam htio uhvatiti baš tu vibru, taj duh glavnog grada. Tako da je meni to samo jedan nastavak, jedan kontinuitet... No, bilo je zanimljivo zapravo promatrati kolegu snimatelja Gorana Štekovića, kojem je to bilo sve novo, jer je on prvi put bio u podsaharskoj Africi. I doista je to veliki dojam ostavilo na njega - i to grozno siromaštvo... Njemu je trebalo neko vrijeme, jer se tek pred kraj našeg putovanja on počeo pomalo opuštati, i tek je onda shvatio kakav je to svijet. Na kraju krajeva, i doživljaj i privilegij je biti snimatelj u Africi, priča Miro.

Misija fra Jakoslava nastala ni iz čega

Dokumentarni film govori o misiji koju vodi fra Jakoslav Banić. On ju je započeo graditi i uređivati na ledini, a danas je tamo nekoliko stotina djece.

- Njegova priča je dosta inspirativna. On je tamo došao prije tri godine, 2023. I ja sam bio toliko fasciniran da jedan čovjek, relativno mlad, dakle novi misionar u Africi, jer prije toga nije bio u drugim misijama, da se to može postići što je on postigao u svega tri godine. Dakle, on je pokrenuo projekt podno planine Moroto, jedne prekrasne zelene planine u regiji Karamoja. To je najsiromašniji dio Ugande, pa možemo i jedan od najsiromašnijih kutaka Afrike. Kad tamo dođete, nema ničega, nema ograde, to je samo ledina. To je trebalo sve najprije iskrčiti, iskopati bunar da imate odakle crpiti vodu, ograditi, i tek onda treba početi graditi zgrade gdje ćete živjeti, govori Miro.

Kad smo bili na snimanju, glavna zgrada namijenjena za život još uvijek nije bila gotova:

-  U međuvremenu fra Banić je sagradio i jedan dječji centar koji mu istodobno služi i kao improvizirana crkva. Sad u njegovoj samoj župi ima oko 500 djece koje dolaze.  To je nekakav dječji vrtić, predškolski razred, gdje također dobivaju obroke, dodaje Miro.

Ekstremno afričko siromaštvo

Na svim svojim putovanjima Miro je nailazio na ekstremno afričko siromaštvo:

- Posebice u Demokratskoj Republici Kongo, u regiji Sjeverni Kivu, koja je bila u potpunosti poharana ratom. Ali u tom dijelu Afrike zapravo nigdje nisam naišao na tako ekstremno siromaštvo kao ovdje u Karamoji, i moram priznati da je i mene to iznenadilo. Dakle, posvuda u tim zemljama, čak i u Kongu, koji je sinonim za kaos i siromaštvo u tom dijelu Afrike, kućice su od opeke, ipak je to nešto puno trajnije. A ovakve kućice koje su sačinjene zapravo samo od pruća i pokrivene slamom, mislim da sam vidio jedino u Čadu, tamo blizu granice s Darfurom. Tu je siromaštvo toliko grozno, zato što je to dosta sušna regija. Kod njih sušna sezona traje po devet mjeseci i sve ovisi o kišnoj sezoni. Ako ona traje kraće od tri mjeseca, onda je priča s njihovim usjevima zapravo gotova. Oni nešto posiju, ali to sve propadne, osuši se i na kraju dolazi do gladi, objašnjava Miro.

Ljudi tamo jedu jednom dnevno - samo navečer, i to vrlo oskudno. Takva je situacija i s djecom koja po cijeli dan tumaraju po savani za krdima krava, gladni, nose luk i strijelu.

- Glavna im je fora, ako mogu uloviti štakora s tim lukom i strijelom, pa će ga pripremiti kao nekakvu deliciju. I onda i previše konzumiraju alkohol, mnogi se odaju alkoholu upravo kako bi zatomili tu glad, a taj alkohol ljude, i alkohol se daje i djeci, upravo kako bi se smirilo tu djecu od gladi, da djeca navečer mogu zaspati, otkriva Miro.

Afrika se mijenja

Koliko se Afrika mijenjala u periodima između Mirinih posjeta?

- Pa nije sve isto. Afrika je raznovrsna i ona prolazi kroz jednu, pa možemo to tako reći, ubrzanu društvenu i gospodarsku transformaciju. Mogu navesti nekoliko primjera: jedne godine putovao sam novom željeznicom izgrađenom u Keniji, od Nairobija prema Mombasi, koju su sagradili Kinezi i omogućili Kenijcima da ugodno i sigurno putuju na toj najprometnijoj relaciji, a prije toga su se morali mučiti po lošim cestama na kojima se često događale prometne nesreće; recimo, u Zambiji smo sletjeli na novi aerodrom koji su također sagradili Kinezi... Prije nekoliko godina napravio sam cijeli krug po Tanzaniji, ogromna je to zemlja, i zapravo sam posvuda viđao radove, posvuda su se gradile nove ceste, priča Miro.

Unatoč ekstremnom siromaštvu, Miro ističe da su svugdje bili lijepo primljeni:

- Jako su nas lijepo prihvatili. Ne samo u Karamoji, nego generalno posvuda u Africi su ljudi jako sretni, zadovoljni, izražavaju jako veliko oduševljenje kad vi dođete u njihovo mjesto. I onda su spremni to oduševljenje podijeliti s vama raznoraznim plesovima koje se organiziraju vama u čast. Događalo mi se u Kongu da bi navečer priredili posebnu žurku samo za nas, naložili bi vatru, pa donijeli bubnjeve, pa bi onda bubnjali ispred kućice u kojoj smo mi spavali. Ne mogu se ni sjetiti koliko sam kokoši dobio, recimo, i pijetlova po Africi, pa nekakvu kozicu... Onda sam to ostavljao misionarima, ispričao je Miro.

Dokumentarni film "Misija Nawanatau" emitiramo u nedjelju na HTV 1 u 18,05 sati.