Koliko betona treba da bi se jedna država osjećala sigurnom?

"Koliko betona treba da bi se jedna država osjećala sigurnom i što se danas skriva u kilometrima napuštenih tunela ispod naših nogu?" - neka su od pitanja na koja odgovore donosi HRT-ova dokumentarna serija "Ispod radara". O otkrivanju zaboravljenih podzemnih gradova, susretima s bivšim pilotima i avanturama s terena autorska ekipa govorila je u emisiji Dobro jutro, Hrvatska. 

Kroz četiri epizode serije "Ispod radara", od kojih tri dosad emitirane možete pogledati na multimedijskoj usluzi HRTi, avanturisti Lidija Kožar i Josip Kovač Levantin ulaze ulaze u tunele i podzemna zapovjedništva, i napuštene i prenamijenjene, te susreću bivše vojnike, pilote, povjesničare, kustose i ljude koji su uspješno prekvalificirali armirani beton.

Od Visa i Žrnovnice do Konjica, Albanije, Švedske, Slovenije i Željave prate drugi život vojne arhitekture.

Producent i idejni pokretač serijala, arhitekt i urbani istraživač Mihovil Pintar ističe da je istraživački projekt zapravo pokrenut još prije dvadeset godina:

- Bilo je to u periodu između srednje škole i fakulteta, dosadno ljeto, i eto, samo mi je odjedanput palo na pamet: "Idem se voziti biciklom." I naletio sam na jedan bunker u Markuševcu. Posnimio sam ga malo mobitelom i toliko sam se zabavio da sam jednostavno skužio da nešto tu postoji. I nakon toga se otvorio blog, pa Facebook, pa smo onda počeli snimati za YouTube videe, i tako se zakoturala cijela ova priča, i pojavio se interes javnosti, priča Mihovil.

Voditeljica serijala "Ispod radara", urbana istraživačica i geografkinja Lidija Kožar u priču se uključila šest godina kasnije i malo pomalo se složila ekipa koja je "odgovorna" za ovaj atraktivni serijal u kojem je tim čak i zaronio u podmorje Visa u potrazi za potopljenim avionom.

- Snimili smo gotovo sve što nam Vis nudi. Snimili smo njihov aerodrom, bunkere koji su prenamijenjeni u vinarije, snimili smo bunker na Ženi glavi u koji se danas vode i turističke ture, Stupišče, priča Lidija.

Zanimljivo im je bilo usporediti kakvi su bunkeri i napuštene lokacije u Hrvatskoj, a kakvi su vani.

- Otišli smo u naše susjedstvo, u Bosnu i Hercegovinu, gdje je najveći očuvani bunker - u brdu kod Konjica, pored njega je tvornica streljiva, pa se ne smije snimati eksterijer, ali smo mi ubacili jedan mali kadar. Pa smo išli u Albaniju da vidimo kako je njihov diktator Enver Hoxha u usporedbi s našim diktatorom radio te obrambene mehanizme, objašnjava redatelj serijala Luka Tokić.

U Švedsku su, pak išli jer ona ima najveći broj aktivnih i neaktivnih bunkera u Europi. Tokom Hladnog rata oni bili, kao i Hrvatska, točno između zapada i istoka. Kod nas je bio komunistički sistem, a kod njih demokratski, i oni su ulagali u ogromnu infrastrukturu bunkera za stanovništvo. Danas je to oko 60 tisuća bunkera.

Autorska ekipa ističe i sjajnu suradnju s MORH-om i s drugim institucijama, preko kojih su nalazili zanimljive sugovornike. Tako su imali priliku razgovarati s bivšim vojnicima koji su bili raspoređeni na tim lokacijama.

Primjerice na lokacija Gole Plješevice bio je radarski sustav, pa je bivši vojnik Gordan sa sobom poveo svog sina kojemu je htio pokazati svoje bivše radno mjesto.

Goran im je pričao o dogodovštinama koje su tamo zbile i prenio svoje mišljenje o tom dijelu povijesti - najviše se fokusirao na to koliko je možda to vrijeme bilo uzaludno potrošeno.

Jedna od glavnih lokacija bio je poznati aerodrom s podzemnom pistom Željava. Tamo su prvi puta u 34 godine sletjeli avionom - s dvije Cessne u 34 godine.

- Tako da smo jednu atrakciju napravili i legalno sletjeli, pričaju članovi ekipe.

Najbolje je, dodaju, očuvan bunker u Konjicu gdje se danas nalazi muzej i može ga se obići u sklopu turističke ture.

- Jako simpatični vodiči su tamo, fantastično. Tamo rade zapravo igrom slučaja samo žene, tako da je zgodan taj kontrast iz jednog vrlo, onako, militarističkog, a zapravo skroz normalnog okruženja, ustvrdila je ekipa serije.

Četvrtu i posljednju epizodu dokumentarne serije Ispod radara prikazujemo u ponedjeljak, 19. listopada na Prvom programu u 21,35 sati.

Posvećena je upravo Željavi. Lidija Kožar i Josip Kovač Levantin ondje prvi put zajedno okupljaju Danijela Borovića, Ivana Selaka i Ivicu Ivandića, pilote koji su zajedno služili na Željavi, a 1992. napustili JNA i s MiG-ovima preletjeli u Hrvatsku.

Dok prolaze pistama i podzemnim galerijama nekadašnje baze, vraćaju se odlukama iz kojih je raslo Hrvatsko ratno zrakoplovstvo i kolegi koji je prvi povukao taj potez, Rudolfu Perešinu. Najveća priča Željave su ljudi koji kroz njih ponovno prolaze.