Kako su Marijana i Barbara provele 3 mjeseca pomažući djeci u Ugandi

Marijana Grec i Barbara Hiller su mlade volonterke, koje su dio života provele Africi. Boraveći ondje odrekle su se udobnosti života u svojoj zemlji i nekoliko mjeseci bile posvećene potrebitoj djeci u Ugandi.

Centar Ignacije, udruga koja se bavi promicanjem isusovačke duhovnosti u svakodnevici, provodi i brojne volonterske projekte. Jedan takav je i Volonterska mreža Ante Gabrić, ili kraće VolimGA koja je osmišljena kao mjesto za edukaciju i potporu volontera koji odlaze u misije u Afriku, Aziju ili Južnu Ameriku.

Upravo kroz projekt te mreže u Ugandu su zaputile Marijana i Barbara:

- Ja sam nekako oduvijek željela ići u Afriku i često volontiram, to me jako ispunjava. 21. travnja smo otišle Barbara i ja u grad Mojo. Tamo smo bile 3 mjeseca i 5 dana, priča nam Marijana Grec.

- Puno toga sam zapravo više primila nego što sam ja dala, zaista stostruko više. Jako je na mene utjecala ta jednostavnost života, radost, ljubav te djece najviše od svega, dodaje Barbara Hiller.

Boravak u Ugandi nosio je i iskustva s kojima su se djevojke teško nosile:

- Teško mi je bilo vidjeti kako tuku djecu, u cijeloj se Africi djeca tuku. To je tako u njihovoj kulturi i oni njih od malena zapravo uče raditi. Dakle, vidiš dijete od 3,4 godine s motikom u ruci da kopa jer oni odgajaju njih od malena da rade. Također, teško mi je bilo vidjeti u sirotištu kako su im higijenski uvjeti dosta loši. Bebe nemaju pelene nego ih stavljaju na tute nakon kaše da obave svoje, svi plaču... Neki trenuci koji su njima normalni, nama nisu normalni, objašnjava Marijana.

Dodaje da je najviše radila s djecom u sirotištu:

- Znala sam da ja uskoro odlazim i da ih nitko više neće, kad ja odem, poljubiti prije spavanja, ispričati im nešto, reći im da ih voli jer teta tamo to ne rade, ističe Marijana

Ipak, kako bi se lakše suočile sa što više mogućih situacija, djevojke su otišle spremne. Prije odlaska u Afriku pohađale su četveromjesečne edukacije u Centru Ignacije:

- Centar Ignacije je isusovačka udruga, osnovana prije tri godine. Volonterska mreža Ante Gabrić je jedan od naših najvećih projekata i nastala je iz potrebe da ispunimo želju pojedincima, mladima a i starima da daju svoje vrijeme, vještine i ako žele pomoći ljudima izvaneuropskim zemljama. Svaki volonter prolazi četveromjesečni ciklus edukacija u kojima ih pripremamo na sve realnosti takvog volontiranja, napominje Ana Hrgovčić, koordinatorica programa volontera u Centru Ignacije.

- Edukacije su odigrale veliku ulogu u mom volontiranju. Bili smo upoznati s onim što naš čeka, čak i nekim potencijalnim situacijama kao npr. kako reagirati ako dijete kaže da se želi ubiti ili da je silovano. Hvala bogu takve situacije nismo imali, ali smo bili spremni i na njih. rečeno nam je kako reagirati ako nas netko traži pomoć, a mi mu ne možemo pomoći. Ne treba nam biti problem. Voljela bih otići tamo i sljedeće ljeto i vidjeti ih kako su, kaže Barbara.

Otkako su otišle, djevojke i dalje djeci pomažu financijski, jer kako kažu, ta im je pomoć najpotrebnija. Sada djeluju na daljinu, ali svojim boravkom ostavile su velik trag u životima domaćih stanovnika:

- Smatram da je najveći dio mene ostao tamo kroz projekt bunara koji smo radili. Sagradili smo bunar u jednom selu u kojem nisu imali vode već su trebali hodati 4-5 kilometara. Sad se bunar nalazi u centru te zajednice. Bio je prelijep osjećaj kad je jedna žena došla do mene i pitala me jesam li ja Barbara Hiller jer je pročitala na bunaru. Drago mi je da sam im na taj način mogla pomoći. Vjerujem da će se oni mene sjećati, naravno da i ja njih na svom srcu, priča nam Barbara.

Ne sumnjamo da su iskustva ovih djevojaka potaknula nove volontere da dio života posvete misijama. Starim i svim budućim volonterima, sretno u novim pohodima!