Autoimuna bolest Martinu nije zaustavila, danas piše slikovnice

Teška dijagnoza autoimune bolesti Martinu Omejec nije zaustavilo u proaktivnom djelovanju. Sve kroz što je prolazila, osvijestila je kao temelj za nekoliko vlastitih romana, a dolazak njezine kćerke na svijet bio je poticaj da počne pisati i slikovnice za djecu.

Donedavno marketinška stručnjakinja i instruktorica pilatesa, Martina Omejec svoj životni poziv promijenila je nakon što joj je dijagnosticirana autoimuna bolest zbog koje se nije mogla kretati. Borba s bolesti potaknula ju je da počne pisati knjige, romane i dječje slikovnice.

- Ja sam počela uzimati lijekove, međutim nije mi ništa pomagalo. I nakon nekog vremena sam počela tražiti alternativne terapije i budući da sam bila već dosta očajna, to je trajalo već dvije godine, svatko tko mi je došlo i rekao mi je tko mu je pomogao s kojom terapijom. Ja bih otišla, i sad je tu dolazilo do različitih situacija - neke su bile tragikomične. Ja sam ih počela zapisivati i pomislila sam da moram početi pisati knjigu, priča Martina.

Upravo je tako nastala Martinina prva autobiografska knjiga napisana na engleskom jeziku i izdana pod pseudonimom Maya Berger.

- Mislila sam jednostavno možda pomogne još jednoj osobi koja se nađe u takvoj situaciji u kojoj sam se ja našla, u kojoj ti godinama ne znaš što ti je, ne vidiš uopće izlaz. Evo, bit će super da pomogne bilo kome, ali mi je to bio i nekakav ispušni ventil da kažem sve što god me mučilo i s čim sam se sve susretala kroz to to razdoblje, dodaje Martina.

S jednakim žarom nastale su i ostale knjige. Djelo "U potrazi za promjenom" napisala je nakon rođenja kćeri Lune, a bavi se temom majčinstva. Kroz svoje je retke, kaže, puštala sve ono što je duboko u njoj bilo teret.

- Nakon toga napisala još tri knjige koje su bile lakše štivo,  nešto što sam i sama voljela čitati. Našla sam se u tom pisanju. Iako sam ekonomist i nikad u životu nisam razmišljala da ću pisati, ali sam se nekako našla u tom pisanom... Baš mi je bilo divno pisati. Kad bih krenula, ja bih sjela i uopće nisam previše razmišljala o tomu, priča Martina.

Nakon tih pet knjiga Martina je počela razmišljati da piše i na hrvatskom - za naše tržište.

- Isto me zanimala ta psihološka strana: kako odgajati dijete. To me jako zanimalo zato jer sam imala neke probleme iz djetinjstva, jer nisam htjela prenijeti te probleme na svoju kćer, priznaje Martina.

Upravo su tako nastale tri Martinine poučne slikovnice za djecu.

- Onda sam shvatila da odrasli ljudi već imaju zabetonirane obrasce i da je jako teško odrasle mijenjati, no djeca upijaju sve i dijete je puno lakše približiti, napominje Martina.

Prva slikovnica "Čudnovati ples" uči djecu kako se pomoću plesa nositi s osjećajima tuge i nezadovoljstva. "Lotina čarolija" nastala je iz promišljanja i straha vezanog za sigurnosti djece. Stranice te slikovnice uče djecu slušanju vlastitog unutarnjeg glasa.

- Kad je Luna bila mala, kad je imala oko dvije godine, budući da je jedinica, mi smo nekako u igri uveli i čaroliju kao neku njenu prijateljicu koja je jako mala i stane u džep. S njom se može igrati, a kad ide u vrtić ili na kamp ili tako negdje, onda joj daje sigurnost. Uvijek zna da je s njom i tako se ona stvarno igrala s čarolijom, znala je gdje živi i to je dio slikovnice posvećen tome, Objašnjava Martina.

Kad je Luna bila malo starija onda je ta čarolija postajala dio nje i pretvarala se u intuiciju, osjećaj koji je ona slušala:

- Tu je čarolija, ona je u tebi, dio je tebe i moraš je samo dobro slušati i isto kao što je prije slušala čaroliju, samo je sad dio tebe, a prije je bila u džepu, govorila bi Martina Luni.

"Putovanje gospođe Ljutnje" Martinina je posljednja slikovnica, a opisuje lanac ljutnje koji se širi među ljudima i kvari im raspoloženje. Sadržava i interaktivnu igru za djecu i roditelje. 

- Stavila sam tu i društvenu igru koja je povezana s cijelom pričom, pa onda s likovima. Baca se kocka i igra se po poljima. Ako staneš na jedno polje i netko je ljut, onda se vraćaš. Ako staneš na drugo polje i neko je dobre volje, onda ideš naprijed, objašnjava Martina i dodaje da ima sestričnu psihologinju koja je napisala članak o tomu što roditelji mogu napraviti u sličnim situacijama.

Martina ističe da su njezine priče za sve - od 5 do 95 godina. Djeca iz njih uče, a odrasli se mogu prisjetiti važnih životnih lekcija.