Marija piše poeziju o ljepoti dubrovačkog kraja

Dubrovačke ljetne igre u punom si jeku, a mi donosimo priču o poeziji koja opisuje Dubrovnik. Marija Lučić, autorica rodom iz Ravnom, objavila je nekoliko zbirki poezije od kojih zbirka "Dubrovnik narančama ozaren" donosi 50 pjesama o ljepoti dubrovačkog kraja.

Dubrovčanka Marija Lučić posljednjih nekoliko godina života posvetila je pisanju poezije

 Tijekom karijere predavala je grčki jezik studentima filozofije u Zagrebu te radila kao redateljica u Znanstveno-obrazovnom programu Hrvatske radiotelevizije.

Pisanje je postalo njezin omiljeni hobi kada je zbog obiteljske situacije morala iz Zagreba preseliti u Dubrovnik. 

- Zadnje 3 - 4 godine sam provela s mamom u Dubrovniku jer Dubrovnik je moj dom i kad sam došla za jedan Božić, mami mi je bilo nešto slabo i onda sam ja ostala s koferom par godina tako da sam se u tom periodu počela baviti pisanjem, priča nam Marija.

- Prvo sam primijetila da volim prirodu i volim - imam taj izraz - radosti kod sebe. To mi je dominantno u mojoj osobnosti tako da sam ja u tim prizorima. Nekad sam samo čisto fotografije opisala i izašla bi pjesma, kaže Marija.

I u razgovoru s našem ekipom slikovito s ljubavlju opisuje svoj kraj:

- Budući da je priroda s jedne strane ljepota, dolje bjeličasto plavičasta svjetlost, more, kamen, s druge strane je kultura, grad kulture, koji možda sada nema toliko stvarateljskih kapaciteta, ali ima jednu veliku baštinu i nemoguće je doći svaki put u grad, a da ne doživiš ponovno tu ljepotu divljenje i u tim divljenjima sam ja tako pisala. Kad sam već napisala, onda su se same te teme podijelile, objašnjava Marija.

Za vrijeme boravka u Dubrovniku Marija je izdala prvu zbirku pjesama - "Ruže majci darovane" - koju je posvetila majci za 90. rođendan. U njoj opisuje svojih prvih 9 godina djetinjstva provedenih u rodnom Ravnom u Bosni i Hercegovini, gdje je živjela s obitelji.

- To su bila sjećanja na moj život u Hercegovini prvih devet godina i te slike koje su bile jako u mom sjećanju. Samo sam opisala te slike i postale su pjesme, napominje Marija.

Kao opis fotografija nastala je i Marijina druga zbirka pjesama pod nazivom "Dubrovnik narančama ozaren".

Podijeljena je u četiri cjeline, a sadrži 50-ak pjesama u kojima se opisuju različiti aspekti grada Dubrovnika koristeći zavičajni govor.

Marija je zbirku napisala za vrijeme boravka s majkom, a posvećena je franjevcima Male braće u Dubrovniku:

- Bilo je zahtjevno u smislu da nisam puno vremena mogla provoditi vani, pa onaj mali dio, kad bih izašla vani, sam počela primjećivati naranče usred zime. Ustvari Dubrovnik nikad nema zime zbog tih naranača između ostalog, i onda sam ja to počela fotografirati mobitelom i slati prijateljima u Zagreb i onda su mi svi govorili "pa ti si u raju, ne vraćaj se u Zagreb", kaže Marija.

- Moja mama je preminula kad smo mi napisali ovu zbirku, jer ja sam se s njom igrala, pokazivala sam joj te fotografije tih naranči... Ona je bila žena bez mnogo obrazovanja, ali po naravi filozofski raspoložena, jako vedra duha i jaka osobnost. Tako da smo se mi u tim trenucima, koji su bili dosta teški zahtjevni za nju, cijelo vrijeme kretali tom vedrinom, nastavlja Marija.

O budućim planovima Marija govori vrlo skromno:

- Ja sam još jednu zbirku pjesama napisala i nekako ispalo da se svi zaredom tiskaju tako da sad evo čekam da to otisnemo. Završavamo te zadnje poslove i kad to otisnem, nadam se da ću se nazad vratiti jednom svom filmu koji sam davno započela i taj scenarij nastaviti i vidjet ćemo onda kamo će me život odvesti, zaključuje Marija.

Ljubav prema Dubrovniku i rodnoj Hercegovini opisala je u pjesmama, no živjeti planira u Zagrebu. Gdje god da bila, kaže, njezina je bit ljepota života, ljubav i domoljublje.