Doris Pinčić i Ivana Štulić: Ne postoji savršena mama

Majčinstvo se često opisuje kao najljepša životna uloga. No rjeđe se govori o njegovoj drugoj strani, iscrpljenosti, sumnjama i osjećaju krivnje koji posebno pogađa mlade majke. O manje romantičnim, ali stvarnim aspektima roditeljstva govorile su u podcastu PSIHOLOGiJA na radio Sljemenu Doris Pinčić i Ivana Štulić, autorica knjige Stolica majčinstva.

Na pitanje što znači biti dobra mama, Ivana Štulić odmah razbija mit o savršenstvu.

- Za početak, ne postoji savršena mama. Dobra mama je ona koja se trudi biti puno sa svojim djetetom i odgajati ga u dobru osobu, što će reći da je to jako velika većina mama. Ali današnji svijet i standardi nameću da to mora biti još stotine nekih drugih stvari, što jednostavno nije realno.

Doris Pinčić dodaje kako je suština možda jednostavnija nego što mislimo.

-Dobra mama je ona koja daje sve od sebe. Kako ja volim reći, djeca rastu od juhe i ljubavi. To su dvije stvari bez kojih, po meni, ne mogu izrasti. Ona koja od srca daje ‘juhu i ljubav’, daje dobitnu kombinaciju što god to u tom trenutku značilo.

Majčinstvo je i lijepo i teško

I dok se majčinstvo u javnosti često prikazuje kroz najljepše trenutke, i Doris i Ivana otvoreno govore o zahtjevnosti majčinstva.

- To je vrlo kompleksno, na fizičkoj i psihičkoj razini. Sto puta u danu ti je dosta svega i misliš da su oni grozni, da si ti grozna i da ništa ne valja. Ali nikad ne bih ni jednu minutu svoje djece i života s njima mijenjala. To je težina koju biram, kaže Doris.

Ivana ističe kako joj je upravo rano majčinstvo bilo posebno izazovno.

- Rano majčinstvo je izuzetno zahtjevno – iscrpljenost, nespavanje, skrb o bebi 24 sata dnevno. Nema vikenda ni odmora. O tom početku se ne govori dovoljno otvoreno. A kasnije dolazi žongliranje s više djece, ulogama i svim drugim obavezama. Posebno je, ali na trenutke stvarno jako teško.

Smije li mama priznati da joj je teško?

Koliko je danas “dopušteno” reći da ti je teško da se raspadaš, da nisi sigurna radiš li dobro.

Doris smatra da je podrška drugih žena presudna: "Ako imaš dobre prijateljice, sestru, mamu... to ‘žensko pleme’ je jako važno. Prirodno je reći: ‘Teško mi je, raspadam se.’ To ne znači da ćeš odustati. To samo znači da si čovjek.”

Ivana upozorava da se žene često srame izgovoriti koliko im je zapravo teško.

- Gotovo nitko oko mene nije rekao koliko im je bilo teško. Bili su kratki komentari poput ‘nikad umornija, nikad sretnija’. A zapravo mjesecima ne spavaš. I onda se još osjećaš krivo jer bi trebala biti isključivo sretna, jer si ostvarila prekrasnu ulogu’. Taj dio mi je problematičan jer još uvijek nema dovoljno razumijevanja za to.

Krivnja kao stalni suputnik

Osjećaj krivnje, slažu se, prati majčinstvo od samog početka.

- Mislim da krivnja dođe s prvim paketom pelena kad ga otvoriš, kaže Doris i doddaje: “Stalno se pitaš: jesam li sad pogriješila, jesam li trebala reagirati, jesam li previše popustila ili sam bila prestroga?”

Ivana taj osjećaj opisuje još slikovitije: “Pisala sam da se krivnja kao da se ušije u istu nit s majčinstvom. Kao da te nešto preswitcha i oko svega se osjećaš krivom – jesi li nešto napravila ili nisi, jesi li bila cijeli dan s djetetom ili si ga ostavila pola sata s tatom ili bakom. Kao da nikad nije dobro.”

Posebno je, kaže, problematično to što se sve događa u razdoblju najveće ranjivosti žene.

- Žena je nakon poroda u najranjivijem razdoblju ikada. Tijelo joj se potpuno presložilo, oporavlja se možda i od teškog ili traumatičnog poroda. Prolazimo kroz najveću tjelesnu promjenu u životu, veću i od puberteta. Mozak se mijenja, postajemo posebno osjetljive. I onda na sve to dolazi još i krivnja.

Pritisci izvana i iznutra

Doris smatra da dio pritiska dolazi iz društva i medija, ali velik dio stvaramo i same.

- Prva vijest o javnoj osobi koja je rodila često je kad je ponovno stala u traperice. To, uz osjećaj krivnje, postaje najvažnija tema. A onda se raspravlja o svemu – je li povrće bio, je li kašica domaća, radiš li dovoljno, kaže.

Dodaje i da ponekad manje “savršeno” rješenje može biti zdravije: "Mislim da je bolja kupljena kašica koju mama posluži s veseljem i zdravim granicama, nego ona savršena nabavljena pod pritiskom i osjećajem krivnje".

Za Ivanu je zato važno da se o tim mislima govori bez zadrške.

- U ranom majčinstvu mogu se pojaviti vrlo teške i opterećujuće misli. Ali važno je razumjeti da su to misli. One ne znače da sam loša mama. Ako čujem da i druge žene prolaze isto, lakše mi je prihvatiti da je to dio iskustva, a ne dokaz da sa mnom nešto nije u redu, objašnjava.

Otvoreni razgovori, dodaje, mogu biti snažan oblik podrške mladim majkama koje se u najranjivijem razdoblju života često osjećaju usamljeno u svojim sumnjama. Jer majčinstvo nije samo ljubav i nježnost. Ono uključuje i umor, nesigurnost i krivnju. A priznati to naglas ne znači biti slab, nego iskren.

Više o majčinstvu iz perspektive Doris Pinčić i Ivane Štulić pogledajte u videu. 

Poslušajte podcast PSIHOLOGiJA: