Monika s novim plućima pomaknula granice: 'Postoji život nakon transplantacije'

Program transplantacije pluća u KBC-u Zagreb obilježava 25 godina. Dokaz uspješnosti i novog života je i Monika Gvardijan koja se s ekspedicijom u kojoj je bilo još 11 pacijanata s transplantiranim plućima i liječnikom Feđom Džuburom uspinjala na Aconcaguu, najviši vrh Južne Amerike.

Pulmolog Feđa Džubur popeo se na vrh visok 6.962 metra, dok je pacijentica s transplantiranim plućima Monika Gvardijan dosegnula visinu od 5.100 metara, rečeno je na konferenciji za novinare u KBC Zagreb.

Monika Gvardijan naglasila je da je sudjelovanje u ekspediciji u Argentini za nju prije svega čin zahvalnosti donorima. 

- Bez donora ja danas ne bih bila živa. Nekad nisam mogla napraviti nekoliko koraka bez daha, a sada mogu živjeti aktivno i penjati se na velike visine.

- Kad se sjetim da prije 10 godina nisam mogla hodati. Prije 10 godina sam se bojala uopće o tome maštati, bilo je 50-50, a sada napokon mogu disati, hodati, mogu izdržati takve napore i mislim da je to dobra poruka svima onima na listi koji čekaju da nakon transplatacije postoji život i da će dočekati svoj organ i da će imati kvalitetan život nakon transplantacije pluća, kazala je Monika.

Sada se na usponu života, nakon transplantacije pluća, popela na 5100 metara nadmorske visine i tako pomaknula granice.

- Pripreme su trajale dvije godine. Većinom su to u početku bili usponi, Sljeme i svi naši vrhovi, po Alpama, a onda na kraju je došao taj hipoksijski šator, minimalno 200 sati spavanja u šatoru, tako da bi bili što pripremljeniji na rijedak zrak koji nas čeka na Aconcagui, priča Monika.

Hipoksija i suhi zrak predstavljali su izazov. Na planini su zato bili pod liječničkim nadzorom i s medicinskom opremom.

- Od respiratora do kisika, hrpe ostale medicinske opreme plus lijekova, plus helikopterski prijevoz koji nam je bio dostupan do 6.000 metara, što je bilo itekako dovoljno dobro da budemo sigurni i mi i naši bolesnici, kaže dr. sc. Fedža Džubur, pulmolog Klinike za plućne bolesti Jordanovac.

- Morali smo imati flaširanu vodu za sve naše transplantirane bolesnike, što je opet logistički izazov na 6000 metara. Nismo mogli topiti snijeg kao za nas ostale članove ekspedicije, priča dr. Džubur.

Cilj je bio, kaže liječnik koji je došao do vrha planine, pokazati da pacijenti mogu živjeti bez ograničenja nakon zahvata. 

A svega toga ne bi bilo bez obitelji koje su u najtežim trenucima pronašle snagu donirati organe. Svima njima posebno su zahvalni.

- Nije rijetkost da roditelji koji su izgubili dijete prvi dođu i kažu: "Mi bismo željeli donirati organe". To nas je prije 10 godina šokiralo, a zapravo se to ponovilo i to je već jedan protokol. Oni nađu utjehu u tome što će dio njihovog djeteta živjeti i dalje i to je velika privilegija, biti u situaciji i reći da se daruje život ljudima, ali i velika tuga, ističe prim. Jasna Brezak, voditeljica Odjela za koordinaciju transplantacija i eksplantacije.

U Hrvatskoj transplantacijska medicina postoji već 55 godina. Stručnjaci kažu, dosegnuta je razina na kojoj se pacijentima više ne osigurava samo preživljenje nego i puna kvaliteta života.

- Ideja je da to dodatno ojačamo. U smjeru toga, idemo s osnivanjem specifičnih centara, ali i odjela za transplantaciju. Tu govorimo prije svega o transplantaciji bubrega i jetre, a mislim da i uspješni rezultati koji se ovdje prikazuju kod transplantacije pluća pokazuju da takve inicijative i takve aktivnosti KBC-a Zagreb daju rezultate, pojašnjava prof. dr. sc. Fran Borovečki, ravnatelj Kliničkog bolničkog centra Zagreb.

Sada kada su pokazali da granice ne postoje, za ovaj hrabri tim predaha nema. Pripreme za novu ekspediciju već su počele.

Program transplantacije pluća u KBC-u Zagreb dosegao je razinu na kojoj pacijentima više ne osigurava samo preživljenje, nego i punu kvalitetu života. 

Predstojnik Klinike za plućne bolesti Jordanovac Miroslav Samaržija naglasio je da je transplantacija pluća jedan od najsloženijih kirurških zahvata, ali da je hrvatski program dosegnuo visoku razinu uspješnosti.

- Kada smo započinjali, cilj je bio omogućiti pacijentima normalan život. Danas govorimo o tome da mogu živjeti desetljećima i baviti se zahtjevnim aktivnostima, što pokazuje koliko je struka napredovala, rekao je Samaržija.

Istodobno je upozorio na najveći izazov sustava.

- Nedostaje nam organa i borimo se za što više donora, poručio je, istaknuvši da bez darivatelja nema transplantacija.