Imaju li svi uspješni ljudi izražen ego?

Id, ego i superego, prema definiciji Sigmunda Freuda, tri su različite, funkcionalno povezane glavne komponente ljudske duše. Jedni od temeljnih pojmova u psihoanalizi su id, ego i superego. Ego je slika o sebi koju imamo u svom umu i nastaje kao posljedica aktivnosti uma. Imamo ga svi, a može biti koristan ako ga razumijemo i mudro koristimo, no, to je rijedak slučaj. Češća je situacija da ego preuzima kontrolu nada našim životima.

U svijetu slavnih, moćnih i uspješnih, često se provlači pitanje je li moguće postići veliki uspjeh bez jakog ega? Ili preciznije: jesu li svi ti veliki ljudi zapravo vođeni jednim izraženim, možda čak i nezdravim egom?

Hipnoterapeut Dražen Radaković u podcastu PSIHOLOGiJA na radio Sljemenu, kaže kako odgovor nije crno-bijeli i da se ne može generalizirati.

- Pa ne bih rekao da su svi. Jedan dio je. Mislim da oni najveći ljudi koji su uspjeli ostvariti uspjeh u svom poslu... jedan dio sigurno nije, ali da bi bio jako uspješan u nečemu neminovno mora imati ego, rekao je Radaković.

Prema Radakoviću, ego sam po sebi nije loš, on je zapravo nužan za ostvarenje ambicija i postavljanje granica. Međutim, problem nastaje kada ego preraste u ono što on naziva “lažnim ja”, iskrivljenu sliku sebe koja preuzima kontrolu nad osobnošću.

- Ono što se događa kod ljudi je da kada preuzme to lažno ja, kada dolazi do pseudokaraktera... ta nekakva potreba da taj lažni ja mora biti ili viši od običnog čovjeka ili niži. Mora biti ili žrtveno janje ili obiteljski ili državni junak. Uvijek mora nešto biti, samo da nije ono što bi u stvari trebao biti, kazao je.

To znači da se pojedinci u potrazi za potvrdom i uspjehom udaljavaju od autentične verzije sebe, gradeći identitet temeljen na vanjskoj slici. Taj lažni ego može se manifestirati kroz pretjerani perfekcionizam, ali i kroz pasivnost i povlačenje od stvarnosti.

- Ljudi znaju ući u perfekcionizam ili s druge strane postaju inertni u odnosu na vanjsku stvarnost. Tako da to zna biti dosta nezgodno, pogotovo što ti ljudi znaju stvoriti , ne samo imidž nego zaista znaju biti jako uspješni, izjavio je. 

I tu dolazimo do jedne ključne dileme: je li uspjeh utemeljen na imidžu jednako vrijedan kao i onaj koji proizlazi iz autentičnosti?

Radaković kaže da uloga ega nije da vlada nama, već da nas podrži kao alat, a ne svrha. Kad ego preuzme kormilo, osoba često izgubi kontakt s vlastitim osjećajima, potrebama i istinom o sebi.

U konačnici, uspjeh bez autentičnosti može izgledati impresivno izvana, ali iznutra zna biti prazan. Prava snaga, kaže, leži u onima koji znaju tko su i što žele, bez potrebe da to neprestano dokazuju drugima.

I dok nas društvo često potiče da budemo "najbolje verzije sebe", Radaković podsjeća da to nije uvijek isto što i "autentična verzija sebe".