Kako uvijek biti dobro? Odgovor je jednostavniji nego što mislimo

Mama koja živi zdravo, izgleda dobro i osjeća se dobro dobar je uzor svojem djetetu. Ona ne mrzi život koji živi i ne krivi se za neugodne osjećaje ili propuste koji joj se na putu majčinstva dogode. Štiti svoje dijete, ali ne tako da ga štiti i od skupljanja iskustava jer je to za dijete važno. Ako je mama dobro od toga koristi ima i cijela njezina obitelj.

U društvu postoji snažan pritisak da majke moraju biti nesebične i potpuno posvećene brizi o djeci, često nauštrb vlastitog zdravlja i dobrobiti. Briga o sebi nije sebičnost, nego nužnost koja majkama omogućuje da djeci daju ljubav i podršku potrebnu za sretan i zdrav život.

Ali kako uvijek biti dobro? Pitanje koje si mnogi postavljaju, a odgovor je jednostavniji nego što mislimo. Profesor psihologije Boris Blažinić, konzultant za osobni rast i ljudske potencijale, gostujući u podcastu PSIHOLOGiJA na Radio Sljemenu kaže kako ključ sreće često leži u načinu na koji gledamo na vlastiti život i svijet oko sebe.

- Mladi smo ili stari, lijepi ili ružni, bogati ili siromašni, pametni ili glupi – sve ovisi o tome s kim se uspoređujemo, rekao je.

Ljudi, kaže prof. Blažinić, sve češće gledaju prema onima koji imaju ono što oni nemaju, i upravo tu leži zamka.

- WOW, bit ćeš nesretan 100%. Zato kažem, ako želimo biti dobro, uvijek se usporedite s ljudima koji nemaju ono što vi imate. Tako ćete pronaći zahvalnost, poručio je.

Govoreći iz vlastitog iskustva, profesor Blažinić opisao trenutke koji su mu promijenili pogled na život.

- Vrlo često volontiram i radim s ljudima koji su oboljeli od multiple skleroze – moja majka je umrla od toga i zapravo cijeli život se s tim bavim. Radio sam i sa slijepima, s oboljelima od cerebralne paralize i distrofije, kaže.

Jedna priča posebno ga je dotaknula. 

- Jedna mlada žena koja je izgubila oči u prometnoj nesreći rekla mi je: ‘Dala bih ruke i noge da ponovno vidim boje i lice svog djeteta.’ To neću nikad zaboraviti. Kad god nisam raspoložen, sjetim se toga i shvatim koliko sam bogat samim time što vidim, kaže prof. Blažinić.

Takvi trenuci nas podsjećaju da je sve pitanje perspektive.

- Kad razgovarate s nekim tko je obolio od cerebralne paralize, mlad dečko u kolicima, sjetim se – pa gle, ja hodam, ja trčim, objašnjava.

Inspiracija, a ne natjecanje

Uspoređivanje s drugima često vodi prema nezadovoljstvu, a prof. Blažinić nudi drugačiji pristup. 

- Hajdemo učiti od onih koji imaju ono što mi nemamo, hajdemo težiti takvom nečemu, ali se nemojmo uspoređivati, imat ćeš inspiraciju jer težiš tome, kaže prof. Blažinić.

Najbolji način, kaže profesor, jest natjecati se sa samim sobom.

- Nastojte svaki dan napraviti nešto dobro za sebe i ljude oko sebe. Natječite se sa sobom da svaki dan budete bolja osoba. Tada ćete pronaći smisao, poručio je.