Sve više djece traži pomoć psihologa, problemi počinju sve ranije

Prema procjenama, u Hrvatskoj se više od 50 tisuća djece i mladih suočava s teškoćama vezanim uz mentalno zdravlje. Anksioznost, depresija, poremećaji hranjenja i krizne situacije samo su neki od izazova s kojima se svakodnevno susreću školski psiholozi. 

Upravo su oni često prva adresa kojoj se djeca i mladi obraćaju za pomoć, no unatoč sve većim potrebama, u obrazovnom sustavu ih i dalje nema dovoljno.

Psihologinja Ivana Delač iz III. gimnazije u Zagrebu kaže da učenici najčešće dolaze jer žele razumjeti vlastite osjećaje.

– Najčešće dođu zato što žele razumjeti zašto se osjećaju tako kako se osjećaju, bilo da je riječ o depresiji ili anksioznosti. Često imaju dojam da se nitko osim njih tako ne osjeća, objašnjava.

Problemi sve ranije počinju

Pomoć i savjet sve češće traže i roditelji učenika nižih razreda osnovne škole. Psihologinja Nada Kegalj iz Osnovne škole Podmurvice u Rijeci ističe da se problemi pojavljuju sve ranije.

– Mislim da je najveći problem manjak koncentracije, a to je zbog svih tih digitalnih čuda i čudesa, kaže.

Slična iskustva ima i psihologinja Natalija Dujić iz Osnovne škole Matije Gupca u Zagrebu.

– Nekada smo o teškoćama mentalnog zdravlja razgovarali tek u srednjoj školi, onda se to spustilo u osnovnu školu, a sada je to već u nižim razredima, prvom i drugom. Nekad pomoć ne traže sama djeca, nego roditelji u njihovo ime, ističe.

Djeca pomoć traže i od umjetne inteligencije

Ono što psihologe dodatno zabrinjava jest činjenica da, unatoč edukaciji i preventivnim programima, sve više djece emotivnu podršku i savjete traži od umjetne inteligencije.

Profesorica Gordana Kuterovac Jagodić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu objašnjava da su takvi sustavi osmišljeni da pružaju podržavajuće odgovore.

– Oni su napravljeni da kažu „razumijem“ ili „shvaćam zašto se tako osjećaš“, pa zatim nude određena objašnjenja, navodi.

Psihologinja Snježana Kovač iz Škole za cestovni promet u Zagrebu upozorava da algoritmi često znaju više o navikama djece nego njihovo stvarno okružje.

– Mogli bismo reći da algoritmi znaju više o njihovim navikama nego što zna okružje u kojem žive, kaže.

Između empatije i algoritma

Upravo odnos djece prema digitalnom svijetu i umjetnoj inteligenciji bio je jedna od središnjih tema ovogodišnje Konferencije školskih psihologa pod nazivom „Horizonti snage – školski psiholog između empatije i algoritma“.

Docentica Gordana Keresteš s Filozofskog fakulteta u Zagrebu ističe da je digitalno vrijeme promijenilo živote svih, ali da su djeca pritom najranjivija. Djeca su najmanje zaštićena i trebaju najviše pomoć odraslih osoba, upozorava.

Psihologa nema dovoljno

Iako se posljednjih godina zapošljava sve veći broj stručnih suradnika u školama, psiholozi ističu da to i dalje nije dovoljno. Snježana Kovač kaže da se potrebe učenika višestruko povećavaju.

– Prije smo molili da se u svakoj školi zaposli jedan psiholog, a danas, bez pretjerivanja, mogu reći da ni dva ne bi bila dovoljna, naglašava.

Unatoč novim zapošljavanjima, poruka školskih psihologa ostaje jasna – potrebe djece i mladih rastu brže od sustava koji im treba pružiti podršku.