Rak vrata maternice i majčinstvo: Maja je mama, njezina priča ohrabruje

U svibnju 2021., samo mjesec dana nakon što je izgovorila sudbonosno “da”, njezin se život promijenio iz temelja. Vijest koja je stigla bila je najteža moguća – dijagnoza invazivnog karcinoma vrata maternice.

Mlada žena, puna planova, snova o obitelji i budućnosti, našla se pred izazovom koji nitko ne bira, ali koji mijenja sve. Na putu liječenja nije upoznala samo bolničke hodnike i medicinske protokole, upoznala je sebe. Svoje strahove, snagu, granice izdržljivosti, ali i toplinu, podršku.

Kad danas govori o svom putu, Maja Ivančić prije svega kaže - ona je mama. Mama dvogodišnjeg Franje. Ali put do tog identiteta koji je prepričala u podcastu PSIHOLOGiJA na Radiju Sljeme bio je sve samo ne jednostavan.

Sve je počelo rutinski. Redoviti ginekološki pregledi, papa-testovi dvaput godišnje, uredni nalazi. Mjesec dana nakon vjenčanja otišla je na još jednu kontrolu. Prvo joj je rečeno da je riječ o jačoj upali i nalazu CIN 3. Nije slutila da je situacija ozbiljna sve dok nekoliko dana nakon zahvata na kućnu adresu nije stiglo pismo u kojem stoji da se mora javiti onkologu.

- Nisam ni znala što je praktički onkolog. Mislila sam da ću sve čuti na redovnoj kontroli za nekoliko dana, prisjeća se.

U ordinaciji ju je dočekala vijest koja joj je promijenila život, karcinom vrata maternice koji se proširio i potreba za hitnim odstranjivanjem maternice. Uz to, rečeno joj je da se pomiri s činjenicom da se nikada neće ostvariti kao majka.

- Iskreno, više me šokirao način na koji mi je to priopćeno nego sama dijagnoza. Očekivala sam barem malo empatije, kaže Maja. Imala je 38 godina, bila puna energije i oduvijek je željela postati majka.

Suprug je tada radio u inozemstvu. Cijeli dan nije mu rekla što se dogodilo. „Nisam htjela da mu se nešto dogodi na putu. Čekala sam da dođe kući pa da mu u miru kažem."

Kad mu je napokon izgovorila da mora na operaciju i da možda nikada neće imati djecu, kaže, najviše ju je boljelo to što je imala osjećaj da ga je „zakinula“ za nešto važno.

„Imala sam užasan osjećaj prema njemu. Tek smo se vjenčali.“

No njegov odgovor promijenio je ton cijele priče. Podsjetio ju je na riječi koje joj je govorio još na početku veze: „Ako ne budemo mogli imati djecu, meni je najvažnije da se mi volimo.“

I nije stao samo na podršci. U dva sata proučio je sve dostupne informacije i pronašao mogućnost operacije kojom bi se, u određenim slučajevima, mogla sačuvati maternica.

„Rekao mi je: ‘Nisi sad u stanju razmišljati. Ja ću istražiti. U pravima pacijenata piše da nerotkinje imaju pravo na očuvanje plodnosti kad je to moguće. Moraš tražiti drugo mišljenje.’“

"Kad mi je to rekao, prvi put sam osjetila zrno nade“, kaže Maja.

Druga prilika

Liječnik koji joj je priopćio dijagnozu otišao je na godišnji odmor, a slučaj je preuzeo drugi specijalist. Saslušao ju je i kontaktirao s kolegama koji izvode složene zahvate očuvanja plodnosti.

„Rekli su mi da je operacija rizična i da mogu ostati s trajnim posljedicama. Odgovorila sam: ‘Spremna sam na sve, samo da postoji šansa da budem majka.’“

Operacija je uspjela. Karcinom je uklonjen, maternica sačuvana. No posljedice su ostale – trajno tjelesno oštećenje zbog kojeg i danas redovito ide na terapije.

„Imam ograničenja u kretanju. Ali kad vidim svoje dijete, sve to nestane. Ništa mi nije teško.“

Nova borba – za trudnoću

Liječnici su preporučili potpomognutu oplodnju, no okolnosti su se neprestano komplicirale, zdravstvene prepreke, poslovne obveze supruga, nepredviđene situacije.

„Kao da se vrata stalno zatvaraju u zadnji tren. Nakon dvije godine rekla sam dosta. Imam pravo biti sretna i ako se ne ostvarim kao majka.“

U tom razdoblju veliku joj je podršku pružila obitelj, ali i udruga "Sve za nju", preko koje je dobila psihološku pomoć.

„Razgovor sa stručnom osobom pomogao mi je posložiti misli. Niste opterećeni time da nekoga ne rastužite. Možete reći sve.“

A onda, kad je odlučila pustiti, dogodilo se nešto što više nije očekivala. Prirodno je ostala trudna.

„Tri dana zaredom radila sam test. Nisam mogla vjerovati. Kad je beta pokazala visoke vrijednosti, samo sam gledala u nalaz i mislila je li moguće?“

Suprugu je vijest rekla tek kad je došao kući. „Stavila sam test u malu kutijicu. Gledao je pet minuta i ponavljao: ‘Je li ovo stvarno?’“

Visokorizična trudnoća

Zbog operacije gotovo cijelog vrata maternice i dijagnosticirane trombofilije, trudnoća je bila visokorizična. Kontrole svaka tri tjedna, strogo mirovanje, terapija.

„Liječnici su mi rekli: ‘Vi ste pacijent iz noćne more.’ Toliko dijagnoza, a ja se osjećam dobro.“

Nije si dopuštala euforiju. „Živjela sam u sadašnjosti. Rekla sam si: učinit ću sve što je u mojoj moći, a ostalo prepuštam Bogu.“

U 35. tjednu pukao je vodenjak. Hitni carski rez prošao je bez komplikacija. „Suprug je čuo liječnika kako kaže da je ovo pravo čudo.“

Franjo je rođen zdrav.

„Ako mogu ja, možeš i ti“

Danas Maja otvoreno govori o svemu, javnim istupima, poezijom i putem suradnje s udrugama. Kaže da je tijekom liječenja pisala pjesme kako bi „toksične misli pretvorila u nešto pozitivno“.

„Želim da žene znaju da imaju pravo pitati, tražiti drugo mišljenje, boriti se za sebe. I da, čak i kad sve izgleda izgubljeno, stvari se mogu okrenuti.“

Ne romantizira svoj put. Bilo je, kaže, trenutaka kad je „život izgubio smisao“. Bilo je i razočaranja u ljude. „Neki odu jer ne znaju kako reagirati. Neki novi dođu. Naučite tko su vaši ljudi.“

Na kraju, njezina priča nije samo priča o bolesti i trudnoći. To je priča o partnerstvu, upornosti i vjeri da se i iza najteže dijagnoze može kriti novi početak.

„Rekli su mi da se pomirim s tim da nikad neću biti majka. Danas me netko zove ‘mama’. I to je sve.“

Cijelu priču Maje Ivančić poslušajte u podcastu PSIHOLOGiJA.