Roditelji i odrasla djeca ne moraju se uvijek slagati, imati iste stavove ni donositi odluke koje se drugoj strani sviđaju. Što je onda važno za njihov odnos? Psihologinja Bernarda Škegro objašnjava zašto su međusobno poštovanje, prihvaćanje da nismo isti i spremnost na ispriku važni i kada djeca odrastu.
Roditelji žele najbolje svojoj djeci: daju im savjete, usmjeravaju ih, pokušavaju ih zaštititi od pogrešaka koje su možda i sami napravili. Kako djeca odrastaju, mijenja se i njihov međusobni odnos.
Ono što je nekada bila roditeljska odgovornost polako postaje odluka odraslog djeteta, a roditeljima nije uvijek lako prihvatiti da njihov sin ili kći ima drukčije želje, stavove i planove.
Što zapravo znači imati zdrav odnos s odraslim djetetom? Psihologinja Bernarda Škegro istaknula je u podcastu PSIHOLOGiJA kako je jedan od njegovih temelja prihvaćanje činjenice da roditelj i dijete ne moraju imati isti pogled na život.
- Kada pričamo o zdravom odnosu roditelja i odraslog djeteta, govorimo o dvije jedinke koje vode različite živote, nemaju možda iste poglede i iste stilove razmišljanja, ne doživljavaju svijet na isti način. Međutim, postoji uzajamno poštovanje i prihvaćanje, objasnila je Škegro.
Odraslo dijete ima pravo na vlastite odluke
Dok su djeca mala, roditelji su odgovorni za njih i donose većinu važnih odluka. No odrastanjem se to mijenja.
- Kada je dijete maleno, kada roditelj skrbi o njemu, onda je roditelj potpuno odgovoran. Međutim, kada dijete odrasta, ono prestaje biti na neki način roditeljski produžetak i postaje svoja osoba, rekla je Škegro.
To ne znači da će roditelj uvijek biti zadovoljan djetetovim izborima. Primjerice, može ga odgajati u duhu vjere, a ono kasnije odluči da ne želi ići u crkvu. Ili roditelj može željeti da dijete upiše određeni fakultet, dok ono odabere nešto sasvim drugo.
Roditelj se s takvim odlukama ne mora slagati, ali važno je prihvatiti da odraslo dijete ima pravo izabrati svoj put.
Nekada djeca moraju i sama pogriješiti
Roditelji često vjeruju da zbog životnog iskustva znaju što je najbolje za njihovu djecu. Ponekad su u pravu, ali ne uvijek.
- Sigurno da su roditelji nekad u pravu i znaju neke stvari bolje za svoje dijete, ali nisu apsolutno u pravu, istaknula je Škegro.
Koliko god ih željeli zaštititi, djeca neke stvari moraju naučiti iz svog iskustva.
- Nekad i dijete treba samo pogriješiti, jer jedino tako će neke stvari naučiti, rekla je psihologinja.
Roditelji često očekuju da djeca uče iz njihovih pogrešaka, ali Škegro podsjeća da svatko ima svoj životni put.
- Dijete nisam ja. Nisam ja svoje dijete, ne može dijete učiti iz mojih pogrešaka, nije ni u mojim cipelama, objasnila je.
I u zdravom odnosu postoje svađe
Zdrav odnos roditelja i odraslog djeteta ne znači da među njima nikada neće doći do neslaganja. Različita mišljenja, očekivanja i životne odluke mogu izazvati sukobe i kada se roditelji i djeca vole i poštuju.
- Zdrav odnos uključuje obje osobe koje imaju dovoljno poštovanja, dovoljno ljubavi i razumijevanja, tolerancije za različitosti. To ne znači da nema sukoba, naglasila je Škegro.
Međutim, bitno je što se događa nakon svađe. Možemo li priznati da smo pretjerali, da smo reagirali preburno ili da nismo bili pravedni prema drugoj osobi?
- Sukob i dalje postoji, svađa i dalje postoji, ali to znači da nakon sukoba jedna strana može doći drugoj i reći: 'Oprosti, pretjerala sam, oprosti, pogriješila sam, moja reakcija je bila burna, nisam bila okej prema tebi, nisam bila fer', objasnila je psihologinja.
I kada djeca odrastu, odnos s roditeljima ostaje važan, ali se s godinama mijenja. Roditelji više ne mogu donositi odluke umjesto njih, ali im mogu biti podrška pa i onda kada se ne slažu s njihovim izborima.