Mijelodisplastični sindrom ili anemija osoba starije životne dobi je skupina povezanih poremećaja koštane srži, što rezultira u proizvodnji nedovoljnog broja krvnih stanica. Za ovu bolest ne postoji lijek, već se liječenje uglavnom usredotočuje na smanjenje ili prevenciju komplikacija bolesti.
Mijelodisplastični sindromi (MDS) češće pogađaju starije osobe, pri čemu većina oboljelih ima 60 godina ili više, a srednja dob je 77 godina i učestaliji je kod muškaraca.
Simptomi MDS-a
Simptomi MDS-a variraju, a neki pacijenti mogu biti i asimptomatski. Dio pacijenata ima citopenije i neke pridružene simptome: anemiju (oko 90%) koju prati umor i kratkoća daha; neutropeniju (50%) – ponavljajuće infekcije; trombocitopeniju (40%) koja uzorkuje krvarenja i modrice.
Mijelodisplastični sindrom rijetko manifestira simptome u ranim fazama bolesti, a kada se pojave to su: • Umor
• Nedostatak daha
• Neobično blijeda koža, povezana s anemijom
• Modrice
• Krvarenje (nos, desni, koža)
• Crvene točkice ispod kože uzrokovane krvarenjem
• Povišena tjelesna temperatura
• Česte infekcije
Liječenje MDS-a
Ne postoji lijek za mijelodisplastični sindrom. Liječenje se uglavnom se usredotočuje smanjenje ili prevenciju komplikacija bolesti. U nekim slučajevima mijelodisplastični sindrom se liječi transplantacijom koštane srži, što može pomoći u produljivanju životnog vijeka bolesnika.
- Odgovor za MDS se nalazi u našoj koštanoj srži i kad je napravljena analiza koštane srži koja je u prvom dijelu najčešće citološka punkcija koštane srži, pacijente svrstaju u “kućice”, koje znače njihovu prognozu, pojasnila je prim. dr. sc.
Inga Mandac Smoljanović, internist hematolog.
Istaknula je kako pacijenti niskog rizika ne zahtijevaju liječenje hematologa.
- Ako se radi o pacijentu niskog rizika koji ima jedan tip anemije koja ne zahtijeva od nas možda nekakvu intervenciju, može se dogoditi da ima dijagnozu mijelodisplastičnog sindroma 5, 10 godina, a da ja kao hematolog ne moram ništa posebno raditi s tim pacijentom, objasnila je prim. dr. sc. Mandac Smoljanović.
Ne liječi se svaka anemija željezom
Na spomen anemije prva nam je pomisao manjak željeza. Iako zahvaća negdje oko 30% svjetske populacije, nije svaka anemija manjak željeza. Stoga je potrebno provjeriti ne radi li s o nekim drugim bolestima poput KOPB-a ili dijabetesa koji također uzrokuju manjak željeza.
- Treba provjeriti vitaminski status, primarno vitamin B12 i folnu kiselinu, a onda u podlozi bilo kojih kroničnih bolesti – dijabetesa, srčanih bolesti, autoimunih, KOPB-a – to su sve bolesti koje idu sa kroničnom anemijom kod kojih nalaz željeza može biti potpuno uredan. Čak nekad i prema gornjoj granici urednih vrijednosti. Zato se svaka anemija ne liječi željezom. U slučaju MDS-a to je kontraindikacija, gdje je problem koštana srž, pojasnila je je prim. dr. sc. Mandac Smoljanović.
