Učenici sa i bez oštećenja vida u projektu "Neka eko ne bude daleko"

Za stvari koje kao osobe s vidom uzimamo zdravo za gotovo, naši slijepi sugrađani trebaju uložiti mnogo truda. Najranjiviji su mladi. Učenici sa i bez oštećenja vida sudjelovali su u projektu "Neka eko ne bude daleko", kroz koji su - osim lekcija iz održivosti savladali i one o međusobnom razumijevanju.

Jednom nogom već u školskom hodniku - mislima još u Premanturi. Tjedan u kampu bio im je prilika da stanu u cipele slijepih osoba. 

- Imali smo odbojku s povezima, sladoled, učili kako ih voditi po stepenicama, plivati, kazao je Rafael, sudionik projekta "Neka eko ne bude daleko".

Hvalevrijedna motivacija svakog od njih!

- Moja majka je slijepa i to je bio moj povod za projekt. Smatram da sam sad dobila dovoljno edukacije kako se ponašati, voditi ih, rekla je Emilija, sudionica projekta "Neka eko ne bude daleko".

Pouka je tu, kao i neke praktične ideje.

- Mislim da ih trebamo više cijeniti, više gledati na njih. Više stvari napraviti, na primjer kante s Brailleovim pismom da se naprave, dodala je Emilija.

Iskustva su podijelili na završnoj konferenciji projekta. 

- S tim kampom smo okupili mlade s oštećenjem i bez oštećenja od 13 do 16 godina, kazala je Antonija Papić, koordinatorica projekta "Neka eko ne bude daleko", Hrvatski savez slijepih.

95 posto okruženja doživljavamo putem vida. već to daje jasno do znanja kolika je važnost ovih projekata. 

- Neka ovaj projekt bude prvi korak da našu mladež i budućnost učimo jednostavnim stvarima, jer ono što vi radite rutinski, slijepe osobe moraju uložiti puno truda snage i znanja da bi napravili istu stvar, rekla je Andreja Veljača, izvršna direktorica Hrvatskog saveza slijepih.

A najranjiviji su pritom upravo djeca i mladi.