Vršnjačko nasilje – ako promatraš, sudjeluješ

Ako ste u školi ili društvu izolirani ili vas izgovorene riječi bole više od batina i ako k tome mislite da ste to zaslužili, osjećate sram i krivnju, vjerojatno ste bili žrtva nasilja.

Prema nekim europskim istraživanjima, trećina mladih u dobi od 15 do 29 godina doživjela je internetsko zlostavljanje. Ukupno 6,5 posto učenika osnovnih škola u Zagrebu doživjelo je da ih je netko od vršnjaka u školi barem jednom jako istukao tijekom života, dok je 28 posto učenika doživjelo da ih je netko od vršnjaka jako udario ili gurnuo skoro svakodnevno.

Petina učenika (19,6 posto) navodi kako ih je netko od vršnjaka dodirivao po tijelu na neugodan način barem jednom u životu.

Mentalno stanje mladih koji su doživjeli nasilje često je obilježeno nizom emocionalnih, psiholoških i socijalnih posljedica koje mogu dugoročno utjecati na njihov život. Nasilje, bilo da je fizičko, emocionalno, verbalno ili digitalno (cyberbullying), može ostaviti duboke tragove na psihu mladih.

Kako promatrači mogu pomoći u sprečavanju vršnjačkog nasilja?

Vršnjačko nasilje ozbiljan je problem u školama, a ključ za njegovo sprječavanje leži u promjeni ponašanja promatrača, istaknula je u podcastu PSIHOLOGiJA na radio Sljemenu dr. sc. Josipa Mihić, izv. prof. na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu.

Prema nedavnom istraživanju koje su proveli, značajan broj učenika, 45 posto u osnovnim i čak 55 posto u srednjim školama, rijetko ili nikad ne reagira kad svjedoči nasilju. Ovaj podatak ne znači da djeca nemaju empatiju, već često ne znaju kako postupiti u takvim situacijama.

- To je za nas koji smišljamo u programe koji se provode u školama užasno bitna informacija jer nam govori o tome da zapravo promatrače treba mijenjati, istaknula je.

Promatrači kao ključ promjene

Najuspješniji programi prevencije nasilja fokusiraju se upravo na promatrače, a ne isključivo na žrtve ili počinitelje. Kako navodi dr. Mihić, reakcija promatrača može uvelike spriječiti eskalaciju nasilja: "Prva reakcija onog tko svjedoči nasilju značajno može spriječiti da se ono dogodi."

Uloga promatrača osobito je važna u grupnim situacijama – u razredu, na igralištu, ili u chatovima i društvenih mreža. "Ako ih troje ili četvero kaže: ‘Daj, to ti je bezveze, odi prošeći’, to već mijenja dinamiku," istaknula je dr. Mihić I tako naglasila važnost kolektivnog pristupa.

Jedan od problema koji otežava reakciju promatrača jest normalizacija nasilja. Djeca često nasilje tumače kao šalu ili zezanciju.

- Često čujemo: ‘Ma to je bila šala, nisam to mislio.’ No, treba im objasniti da takvo ponašanje nije bezazleno, već izrazito povređujuće i naša je odgovornost kada to vidimo da reagiramo, upozorava Mihić.

Kako bi promatrači postali aktivni sudionici u sprječavanju nasilja, važno ih je educirati o mogućim načinima reakcije. Djecu i mlade treba naučiti da prepoznaju nasilje i da postoje različite opcije za djelovanje: od razgovora s razrednikom, pružanja podrške žrtvi, do anonimnog prijavljivanja nasilja.

- Ovo se ne uči samo od roditelja – roditelji često nemaju vremena ni znanja da s djecom razgovaraju o ovim temama, objašnjava Mihić.

‘Ako promatraš, sudjeluješ’

Škole su idealno mjesto za provođenje programa koji educiraju cijele grupe učenika o odgovornosti u sprječavanju nasilja. Najvažnija poruka koju treba prenijeti djeci jest: „Ako promatraš, sudjeluješ.” Reakcija grupe, čak i nekoliko učenika, može značajno promijeniti tijek situacije, a strah od osvete počinitelja smanjuje se kad kolektiv preuzme odgovornost.

Na kraju, dr. Mihić zaključuje da odgovornost za sprječavanje nasilja ne leži samo na djeci, već i na cijelom društvu.

- Moramo biti reaktivniji, educirati i osnažiti mlade.

Promatrači imaju moć da promijene tijek događaja i spriječe vršnjačko nasilje.