Elena Wolsperger Dolezil upozorava na ekološke posljedice bacanja hrane

Dvije trećine Hrvata baca hranu, a tek 5 % to vidi kao ekološki problem koji doprinosi klimatskim promjenama. Što se može učiniti u emisiji Zelena linija govorila je Elena Wolsperger Dolezil.

Istraživanje je pokazalo da čak dvije trećine hrvatskih građana baca hranu, dok tek 5 % njih prepoznaje bacanje hrane kao ekološki problem iako je ono odgovorno za do 10 % globalnih emisija stakleničkih plinova.

Kada hrana završi na odlagalištu, njezinim truljenjem nastaje metan, plin koji čak 25 puta snažnije zagrijava atmosferu od CO2 čime bacanje hrane izravno ubrzava klimatske promjene i ekstremne vremenske pojave kojima sve češće svjedočimo.

Iako se često žalimo na visoke cijene hrane, istodobno je svakodnevno bacamo – paradoks koji sve više zabrinjava. Prema podacima Eurostata, u Europskoj uniji godišnje se baci oko 130 kilograma hrane po osobi. Najčešće završavaju u otpadu voće (oko 30 posto), povrće (20 posto) i žitarice (10 posto).

U Hrvatskoj se godišnje baci 122 kilograma hrane po stanovniku, što ukupno iznosi oko 472 tisuće tona. Najveći dio otpada dolazi iz kućanstava – više od polovice. U Sloveniji je ta količina manja, 78 kilograma po osobi godišnje.

Zanimljivo je da se u trgovinama na razini EU godišnje baci prosječno 10 kilograma hrane po stanovniku, dok je Hrvatska u toj kategoriji pri samom vrhu: naši dućani godišnje bace čak 16 kilograma hrane po osobi.

Na globalnoj razini, svake se godine baci oko milijardu tona hrane. Prema podacima UN-a, oko 15 posto hrane propadne već od faze proizvodnje do trgovine, a kućanstva potom bace dodatnih 20 posto. To su doista goleme brojke koje pokazuju koliko je važno razmišljati o odgovornijem odnosu prema hrani.

Što možemo učiniti po ovim pitanjima u emisiji HTV-a Zelena linija govorila je voditeljica projekta "Hrana se ne baca" Elena Wolsperger Dolezil.