Djeca i ekrani: Teškoće kod pamćenja i spavanja, agresivnost...

Iako se u javnosti sve češće spominje pojam digitalnog autizma, stručnjaci su skloniji govoriti o prekomjernom korištenju i ovisnosti o ekranima, mobitelima, tabletima i sličnim uređajima koji itekako utječu na razvoj djece. Pojavljuju se teškoće kod učenja, pisanja i pamćenja, spavanja, a tu su i burne reakcije, agresivnost.

Mobilni uređaji u rukama djece česta su pojava, mamac su za hranjenje, a služe i kao lijek za smirenje. 

Stručnjaci smatraju da previše djece vrijeme provodi na mobilnim uređajima. Ovisnost o ekranima utječe na razvoj mozga i postaje sve veći problem. Mnogo je onih koji u ovoj poliklinici traže stručnu pomoć. Poremećaj pozornosti, narušeno radno pamćenje - samo su neke od posljedica.

- Oni ne mogu memorirati neke stvari. Rekla bih da je zapravo taj razvoj intelektualnih kapaciteta, ali ne manje bitno i emocionalnih kapaciteta - empatija se ne razvija preko ekrana - značajno narušen u slučaju ekstremnog korištenja digitalnih platformi, ekrana. Nekada se susrećemo i s primjerima da to bude i po pet, šest, sedam sati tijekom jednoga dana, kaže prim. doc. dr. sc. Vanja Slijepčević Saftić, dr. med., ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba.

Sve to utječe i na razvoj govora.

- Naravno, komunikacijske, govorne i jezične vještine sasvim sigurno dolaze u problem jer svi mi učimo i jezik i govor, a i načine ponašanja u komunikaciji, u interakciji sa živim ljudima, a ne s ekranima, kaže prof. dr. sc. Draženka Blaži, logopetkinja s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Zbog kojih i djeca u vrtićima imaju problema.

- Imamo veliki broj djece koji nam dolaze upućeni iz vrtića, recimo. Odgajatelji zamjećuju da djeca puno govore engleski jezik. Zapravo na jednom autopilotu u tako ranoj dobi u nemalom broju slučajeva vrte sadržaje koji su na stranom jeziku, akceptiraju ih i uče. To nije kvalitetno znanje, napominje Slijepčević Saftić.

Ovisnost o ekranima predmet je brojnih istraživanja; ograničenja neupitna, upute jasne.

- Dijete do godine dana uopće ne bi trebalo biti izloženo nikakvoj vrsti ekrana, dijete između prve i druge godine maksimalno jedan sat dnevno, što također neki govore da je previše, a da čak djeca iznad treće godine tamo do pete ne bi smjela biti izložena ekranima više od dva sata dnevno, kaže Blaži.

Stvarnost je drukčija, i baš zato stručnjake treba slušati, a sadržaj i vrijeme provedeno u digitalnom svijetu - ograničiti.