Hrvati na Harvardu: Priča koju su pokrenuli Zlatko i Joyce Baloković

U povodu 60 godina poticanja hrvatske izvrsnosti na Sveučilištu Harvard, u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu održana je panel-diskusija na kojoj su svoja iskustva podijelili i hrvatski studenti koji su ove godine studirali na tom prestižnom američkom sveučilištu.

Iza njihove prilike za usavršavanje stoji Fond „Zlatko i Joyce Baloković”, koji hrvatske studente podupire u poslijediplomskom obrazovanju na Harvardu u različitim područjima.

Mihael Maljak i Anamarija Javor na Harvardu su stekli vrijedna iskustva i produbili svoja znanja, a ističu kako se u malo vremena može mnogo postići.

Anamarija Javor, stipendistica na Harvard Law Schoolu, posebno ističe priliku za učenje od vrhunskih profesora i stručnjaka s bogatim praktičnim iskustvom.

– Slušati profesore koji su predavali Obami, čuti iz prve ruke iskustva partnera iz New Yorka koji su radili na velikim transakcijama poput Netflixa i Warner Brosa i sve to, rekla je Javor.

Stipendista Harvard Business Schoola Mihaela Maljaka posebno je oduševio način na koji Harvard pristupa kandidatima prilikom prijave.

– Mene je zapravo najviše oduševilo da tamo kod prijave gledaju osobu cjelovito. Nije bitno samo znanje ili neko posebno područje, karizma ili tvoja pozadina – gleda se koji je tvoj jedinstveni profil, rekao je Maljak.

Fond nastao prema želji Zlatka Balokovića

Priča o Fondu počela je 1966. godine, kada se Joyce Borden Baloković pismom obratila Sveučilištu Harvard i najavila osnivanje posebnog fonda, u skladu sa željom svojega pokojnog supruga, violinista svjetskog glasa Zlatka Balokovića.

Akademkinja Hana Breko Kustura iz Razreda za glazbenu umjetnost i muzikologiju HAZU-a podsjetila je i na jednu epizodu iz Balokovićeva života povezanu s Nikolom Teslom.

– Bio je čovjek svoga doba. On je 10. srpnja 1943. na njujorškom radiju, izravno nakon smrti Nikole Tesle, svirao na komemoraciji, prema Teslinoj želji, Schubertovu „Ave Mariju”, rekla je Breko Kustura.

Za hrvatske studente stipendije su imale golemu važnost

Od 1967. godine stipendije Fonda omogućuju hrvatskim studentima poslijediplomsko obrazovanje na Harvardu, što je posebno u prvim godinama imalo veliku važnost.

Predsjednik HAZU-a, akademik Velimir Neidhardt, podsjetio je na okolnosti u kojima su hrvatski studenti tada dobili novu priliku za odlazak na usavršavanje u inozemstvo.

– Gdje smo mi Hrvati mogli otići u svijet? Fulbrightove stipendije uvijek su dobivali studenti iz Srbije, Crne Gore, Slovenije i tako dalje, a Hrvati vrlo slabo, rekao je Neidhardt.

Skup u HAZU-u bio je prilika za osvrt na trajno nasljeđe Zlatka i Joyce Baloković te vrijednost inicijative koja hrvatskim studentima desetljećima omogućuje usavršavanje na Harvardu.

Međunarodna akademska mobilnost, ulaganje u znanje i razvoj mladih talenata pritom su istaknuti kao ulaganje u budućnost.