Frederik Chopin - jedinstven i osebujan kompozitor i pijanist

Za 2 dana, 17.10. bit će obljetnica smrti jedinstvenog i osebujnog kompozitora i pijanista Frederika Chopina. Chopin je Poljak koji je na vrhuncu slave preselio u Pariz, gdje je i umro od tuberkuloze pluća u 39. godini.

Lijepo je da je najpoznatiji nacionalni junak neke zemlje jedan umjetnik i kompozitor. Poljaci su po njemu imenovali svoju najveću zračnu luku, organizirali prestižno svjetsko pijanističko natjecanje i uredili prekrasan muzej koji je posjetila ekipa HTV-a, Branimir Farkaš i Ognjen Golubić.

Samo je jedan Poljak poznatiji od Pape Ivana Pavla II., i to iako je živio u 19. stoljeću. Pijanist i skladatelj Frederik Chopin, kojemu su Poljaci posvetili zračnu luku u Varšavi i palaču glazbe koju su pretvorili u Chopinov muzej!

Tu divnu vilu, mali dvorac u Varšavi, bogata je obitelj tog razdoblja romantizma uredila za salonske koncerte i susrete. Nakon maestrove smrti darovali su zgradu za palaču glazbe posvećenu njemu, a danas je moderan muzej koji kombinira vrijedne autentične predmete s modernim instalacijama.

Prava vrijednost je u autentičnim predmetima skupljanim od početka 20. stoljeća, među kojima se ističe Pleyelov klavir, jedini kojeg je Chopin koristio u posljednje 2 godine svog života.

Klavir je otkupila i darovala Jane Sterling, škotska pijanistica koju je podučavao i kojoj je posvetio neka svoja Nocturna… Klavir ima burnu povijest. Ukrali su ga nacisti i za vrijeme 2 svjetskog rata bio je u Beču.

Osebujni, tihi Pleyelovi klaviri bili su Chopinu najdraži. Chopin je bio superzvijezda i kao takav jedan od prvih koji je unovčio svoju slavu ugovorom s francuskim proizvođačem stavljajući svoj potpis u njegove klavire.

Jedna od prostorija izlaže fotografije i slike mjesta na kojima je veliki kompozitor održavao koncerte , kao i njegove školske ocjene. A tu je i školski raspored u školi u kojoj je njegov otac bio profesor francuskog. Obitelj je po očevoj strani bila francuskog podrijetla. Otac je imao talenta i za crtanje: izložena je i njegova duhovita karikatura školskog ravnatelja.

Chopin je umro u Parizu, ali je želio biti pokopan u Varšavi. To nije bilo moguće organizirati, pa je njegova sestra platila kirurgu da izvadi kompozitorovo srce i prokrijumčarila ga preko granice u boci konjaka skrivenoj ispod haljine. Tako je umetnuto u nišu u povijesnoj varšavskoj crkvi. Crkva je gotovo potpuno razrušena u drugom svjetskom ratu, kao i većina Varšave. Čudom, zid koji je nosio nišu s Chopinovim srcem ostao je stajati.

Poljaci Chopina smatraju nacionalnim junakom i stoga što se zdušno zalagao za obnovu poljske države tada podijeljene između Habsburške monarhije, Pruske i Rusije, te sudjelovao u nacionalnim kružocima u Parizu.

Chopinova glazba pripada svijetu, tijelo je na čuvenom groblju umjetnika Pere Lachaise u Parizu, a srce u Poljskoj, gdje pripada.