Što povezuje Bacha, Doorse, Deep Purple i Queen?

Kako velike skladbe oblikuju svakodnevni život i ostavljaju neizbrisiv trag u kolektivnoj svijesti, koja je tajna globalne prepoznatljivosti Beethovenova "sudbinske" simfonije i Bachove famozne Toccate, kako je prije točno 200 godina nastala "Oda radosti", zašto Mozartova "Alla Turca" i danas očarava i glazbenike i publiku - odgovore na ta pitanja otkrili smo u novoj epizodi dokumentarne serije Klasična glazba za svaki dan.

Hipnotički efekt Pete simfonije

"Na na na naaaaa!" - prvi taktovi Beethovenove Pete simfonije, koja je označila udarce sudbine i postala nevjerojatno prepoznatljiva diljem svijeta, probili su se i u popularnu kulturu, i toliko je sveprisutna da će je mnogi čak prepoznati i po četiri sloga s početka rečenice.

- Kao i kod sve muzike koja ima tu nevjerojatnu snagu, poruku i popularnost, teško je točno reći o čemu se radi. To otvaranje Pete simfonije je doslovno neka magija. Mislim da je glavni razlog za njenu popularnost, i za to što je ljudi znaju, ne to što bi ona programski mogla da znači, nego energija koja iz tih prvih nekoliko taktova izlazi, kaže dirigent Aleksandar Marković.

Peta simfonija počinje ni iz čega - iz pauze:

- Upravo ta pauza kreira strašan naboj, da orkestar eksplodira u fortissimu. Beethoven je bio poznat po tomu da iz jednog kratkog motiva gradi cijelu simfoniju. Način na koji on taj motiv poslije tretira i provodi, ponavlja i modulira, kombinira je ono što čini jedan hipnotički efekt, mi ulazimo u jedan stav koji kroz manično ponavljanje tog glavnog motiva nas doslovno hipnotizira, priča Marković.

Drugi razlog zbog kojeg je ta simfonija toliko popularna je to što se često dovodi u vezu sa skladateljevom sudbinom:

- Njegov sekretar Schindler je napisao da je Beethoven prve taktove Pete simfonije obilježio kao "sudbina kuca na vrata." To je jako atraktivna ideja, i to je ljudima uvijek bilo interesantno, ta slika Beethovena kao nekoga tko se bori sa vlastitom sudbinom, protiv činjenice da mu je sluh godinama opadao, i da gubi svoj najdragocjeniji dar, i da je moć sudbine u njegovom životu bila nešto što je jako poštovao, i čemu je izgradio hram u ovoj simfoniji, zaključio je Marković.

Uvodni motiv Pete simfonije doista odzvanja nadaleko, od radija i televizije, preko koncertnih dvorana, filmova i kazališnih predstava, do reklama, mobitela i pop glazbe, a tijekom Drugog svjetskog rata ušao je čak i u Moreseov kod simbolizirajući pobjedu.

Beethovenova "Za Elizu" - posveta gospođici na rastanku

Još jedna sveprisutna Beethovenova kreacija je mala skladba za klavir "Za Elizu", koja je označila važan trenutak u životu glazbenog umjetnika Mateja Meštrovića:

- On ju je napisao gospođici Elizi na jednom rastanku u kočiji. Ona se uvijek daje djeci u muzičkoj školi. Ja sam imao 15 ili 16 godina kad sam je snimio za Hrvatsku radioteleviziju. To snimanje ću pamtiti između ostaloga i po tomu što je to moje prvo plaćeno snimanje. Morao sam otvoriti žiro račun, prisjeća se Meštrović.

Pogledajte snimku tog nastupa na tadašnjoj Televiziji Zagreb 1985. godine:

Mozartova dječje razigrana "Alla Turca"

Uz "Za Elizu" nastupe Mateja Meštrovića obilježila je i slavna Mozartova kompozicija "Alla Turca".

- On je bio jedno veliko dijete, to svi znamo, međutim, mi kao djeca ćemo njega teško u potpunosti doživjeti kad ga sviramo jer je za njega potrebna jedna određena glazbena zrelost da bismo onda iz te zrelosti pokušali interpretirati i dozvati ono stvarno dijete u sebi. Od "Za Elizu" do "Alla Turce" je zapravo jako kratak put, ali s druge strane i zahtjevan, smatra Meštrović.

Postoji još jedan fascinantan podatak u Meštrovićevoj biografiji:

- Moja je majka upravo Mozarta svirala 1969. godine u Hrvatskom glazbenom zavodu, a ja sam bio u trbuhu. Uvijek kažem da sam bio na pozornici prije rođenja i taj je Mozart zaista u meni od prije rođenja, slušao sam ga u maminom trbuhu dok je vježbala. Samim time je "Alla Turca", koja je teška za sviranje, mene vukla godinama da je još puno više otežam i od nje napravim sve ovo što mogu izraziti pijanistički, u tim neparnim mjerama, u izričaju koji je meni svojstven kao autoru, i tako je "Alla Turca" ušla u moj standardni repertoar, ustvrdio je Meštrović.

Kako je Disney ponovno otkrio Bacha

Klasična glazba ne bi bila klasična glazba bez nadmoći baroknog skladatelja Johanna Sebastiana Bacha koji je pisao gotovo sve forme - od crkvenih komada, preko velikih orkestralnih i zborskih djela, komorne glazbe i orguljaške glazbe do kanona i fuge...

Nadahnjivao je Beatlese, Simona & Garfunkela i mnoge druge pop-rock klasike. Puno je slavnih Bachovih melodija, a jedna je posebno čuvena - to je Toccata u d-molu:

- U prvom redu, nastala je od genija kao što je Bach, a s druge strane, ja to možda gledam malo drugačije kao orguljaš - taj sudbonosni, fantastični A, vibracija tona A kojim počinje može čak i metaforički značiti neku vibraciju one osnovne kreacije i stvaranja, smatra orguljašica Ljerka Očić.

Neki izvori kažu da je nastala 1704. godine, a drugi navode da je Bach tu skladbu napisao pred kraj života.

- Ali to se sve skupa zaboravilo do vremena romantizma kada je Mendelssohn napravio renesansu Bachove glazbe, i onda je opet sve to zamrlo do 20. stoljeća kada je Walt Disney stavio u svoj film "Fantasia" Toccatu u orkestralnoj izvedbi i implicirao apsolutnost tog djela, ističe Očić.

Dirigent Andrew Grams napominje da smo to Bachovo djelo svi čuli kao mala djeca:

- Možda sa snimke ili u crkvi, s orgulja, ili u animiranom filmu. Korišteno je u mnogim žanrovima, ne samo glazbe, nego i na TV-u i filmu. Svi to prepoznaju, kaže Grams.

Ta Toccata ima puno slojeva:

- S jedne strane, za nas orguljaše gotovo da semiotički implicira opće orguljaško umijeće, a s druge strane, čak je i simbol nekakve inicijacije u svijet orguljaštva za orguljaše koji tek kreću baviti se tim instrumentom, otkriva Ljerka Očić.

Kako je Bach utjecao na rock

- Fantastični orguljaš Jon Lord iz Deep Purplea bio je akademski školovan glazbenik tako da je on radio fuziju između rocka i baroka, podsjeća Ljerka Očić.

Glazbeni kritičar Aleksandar Dragaš ističe da se može ustvrditi da se Bachove fuge i toccate mogu primijeniti i na rock glazbu:

- Pogotovo njegova djela za orgulje, bez obzira na to što dolaze iz tradicije crkvene glazbe, dakle njegovog pokušaja da dođe do božjih visina. Konkretno, sympho-rock koji je dobio ime jer je očigledno imao neke veze i sa simfonijskom rock glazbom. O hard rocku i heavy metalu da ne govorimo - tu se gledalo tko bolje može svirati. Neki od tih gitarista su možda željeli biti Paganini, ali ne na violini, nego na električnoj gitari, kaže Dragaš.

Implementirali su tako ponešto od Bacha u svoje radove:

- Konkretno, album Deep Purple in Rock je jedan od tih albuma gdje definitivno čujemo taj zvuk orgulja. Znamo da su Deep Purple prije svojih koncerata puštali Bachovu glazbu, s druge strane znamo i da se jedan album Deep Purplea zvao "Koncert za bend i orkestar", ističe Dragaš.

Sličan je i slučaj s grupom The Doors i njezinim orguljašem Rayom Manzarekom:

- On je bio i klasično obrazovan glazbenik. Mislim da je on bio vrlo inspiriran Bachom, što se naravno čulo i na albumima Doorsa. Ima tu itekakvih poveznica, dodaje Dragaš.

I grupa Queen i njihov način poigravanja vokalima i instrumentima na tragu je Bacha:

- Pogotovo u njihovoj fazi 1970-ih godina definitivno daju hommage i baroknoj klasičnoj glazbi, zaključuje Dragaš.

Kako je nastala "Oda radosti" - himna Europske unije

Na kraju ove priče vratimo se geniju Beethovenu i to zbog velikog povoda - prije točno 200 godina u Beču je premijerno izvedena Deveta simfonija i njezina slavna "Oda radosti".

- Beethovena je od rane mladosti jako zanimala Schillerova poezija. Zato je odabrao ulomak Schillerove pjesme "Oda radosti". Riječi su: "Svi će ljudi biti braća. Dalje zvijezda mu je dom." Vrlo je jedinstvena. Budi snažne osjećaje. I zbog teksta je postala himnom Europske unije, ali i zbog veličanstvene melodije koju izvodi pjevački zbor, objašnjava dirigent Dawid Runtz.

Koliko se zna, Beethoven nije dirigirao premijernom izvedbom tog djela jer ostao bez sluha.

- Dirigirao je njegov asistent, ali je Beethoven stajao iza njih. Bio je okrenut leđima prema publici. Kad je simfonija završila i publika počela pljeskati, nije ih čuo. Onda su ga okrenuli pa je vidio oduševljenje ljudi. Bio je dirnut. Tako govore izvori o premijernoj izvedbi, kaže Runtz.

Ističe i to da je san svakog dirigenta da stoji ispred stotinjak izvođača i dirigira Beethovenovu Devetu simfoniju:

- To je njegovo ikoničko djelo, jedno od najljepših i najpopularnijih u povijesti glazbe, zaključio je Runtz.

Nezaboravno glazbeno putovanje u šest epizoda "od kolijevke pa do groba" nastavit će istraživati različite faze života koje su obilježene klasičnim skladbama utorkom navečer na HTV 1, a dosad emitirane epizode serijala "Klasična glazba za svaki dan" možete pogledati na multimedijskoj usluzi HRTi.