Hitovi klasične glazbe koje su lansirali Eurovizija, sport i "Odiseja u svemiru"

Kako je nastala slavna glazba iz eurovizijske špice, kako je poznati Kubrickov film utjecao na skladbe obitelji Strauss, koji je sport donio globalnu popularnost Ravelovom "Boléru", kako je Puccinijeva "Nessun dorma" postala neizostavan dio sportskih priredbi - odgovore na ta pitanja potražili smo u novoj epizodi dokumentarne serije "Klasična glazba za svaki dan".

Domaćin serijala, glumac i nesuđeni dirigent, Borko Perić ovaj put istražuje nastanak i proboj klasične glazbe koja je postale neizostavni dio popularne kulture kroz televiziju, filmove i sportske događaje, te način na koji određene skladbe oblikuju iskustvo publike i postaju neizbrisivo povezane s određenim vizualnim medijima.

"Te Deum" za Eurosong i Novogodišnji koncert

Detalje o slavnoj glazbenoj temi bez koje ne možemo zamisliti početak prijenosa Eurosonga ili Novogodišnjeg koncerta iz Beča ispričao je, a tko drugi, nego dugogodišnji komentator izbora za pjesmu Eurovizije - Duško Ćurlić:

- Nakada davno je jedan kreativan čovjek napravio je skladbu koja se zova "Te Deum". Nakon njega, puno godina kasnije, došao je jedan drugi kreativni čovjek, njegovo ime je Guy-Lambert, i napravio je obradu te teme. Ta obrada je postala zaštitni znak svih eurovizijskih događanja, kaže Duško.

Izvornu skladbu napisao je Marc-Antoine Charpentier, a bez nje ne počinje ni jedan prijenos Eurosonga, ni Novogodišnjeg koncerta.

- U jednom trenutku ta glazba postaje dio tvog života, dodaje Duško.

Prvi Eurosong održan je 1956. godine u Luganu.

- Ta glazba tada je prvi put predstavljena široj javnosti kao špica, kao najava nečega što će se dogoditi. Ta klasična glazba postala sastavni dio naših života, sastavni dio svih eurovizijskih tema, ističe Duško.

Kaže da čim čuje tu temu, trzne se jer misli da je negdje zakasnio.

- A onda znam da nakon toga slijedi nešto lijepo, nešto dobro, da slijedi neka priča koju zaista želimo podijeliti između sebe, koju će prepoznati ljudi bez obzira na mjesto, vrijeme, naciju, vjeru i sve ostalo. Znači, tema je postala puno šira od same televizije i same klasične glazbe, zaključuje Duško.

Čarolija 'soundtracka' za "Odiseju u svemiru"

- Redatelj Stanley Kubrick je imao originalnoga skladatelja za taj film, i čak je prvih 48 minuta filma bilo uglazbljeno, ali ta glazba nikad nije bila korištena. Kubrick je imao zamisao da filmska glazba, onakva kakva bi bila skladana, nije dovoljno originalna. Upravo zbog toga je koristio klasična glazbena djela. Neka od tih djela su danas vrlo popularna, objašnjava teoretičarka filmske glazbe Irena Paulus.

Jedno od tih djela je "Tako je govorio Zaratustra" Richarda Straussa.

- To je trenutak kad su majmuni shvatili da kost može poslužiti kao oružje, i onda majmun baca tu kost u zrak. To je dio filma koji je jako važan jer dolazi do velikog evolucijskog skoka, što je čuvena elipsa u filmskoj povijesti - preskače se 4 milijuna godina, dodaje Paulus.

Osim šoka koji stvara prikaz svemirskog broda nakon kosti u letu, slijedi još jedan šok - čuje se glazba Johanna Straussa mlađeg "Na lijepom plavom Dunavu."

- Zaratustra je primjer glazbe koju je film jako popularizirao. "Odiseja u svemiru" vjerojatno je prvi film koji se njome koristio, nisam siguran, ali svakako najistaknutiji, kaže dirigent Valentin Egel.

Valcer "Na lijepom plavom Dunavu" svakako je najpoznatiji valcer koji postoji:

- Svi ga znaju. Bio je uspješan već od prvog trena. Johann Strauss već je bio pop-zvijezda u 19. stoljeću. Mislim da su valceri i bajke bili pop-glazba tog vremena, još i ples uz njih. Svi ih mogu pjevati, svi ih mogu odmah razumjeti, a istodobno se iza njih krije mnogo toga. To je tako dobra glazba zbog kompleksnosti koja se isprva ne vidi. Zato je i možemo svirati iz godine u godinu, zaključuje Egel.

Pozadina priče o najslavnijem valceru na svijetu

Što se skriva u pozadini priče o Straussovu valceru "Na lijepom plavom Dunavu“ naš voditelj Borko doznao je u Beču od Straussova izravnog potomka – dr. Eduarda Straussa, čuvara obiteljske ostavštine:

- To je zapravo prvo djelo Johanna Straussa mlađeg koje se pjeva. U biti je to skladba s posvetom za jedan muški zbor iz Beča. Bila je to nezgodna situacija jer je 1866. dodine Austrija izgubila od Pruske, vladala je velika tuga. U Beču je harala kolera, a dogodio se i burzovni krah, financijski problemi. Sve je bilo loše, priča dr. Strauss.

Ples je tada bio zabranjen, pa je taj valcer bio integriran u zborsku izvedbu.

- Prvi stavak drugog dijela, četiri sata popodne, jako je vruće, mnogo je ljudi, a ipak je bilo uspješno. Praizvedba je, dakle, bila sa zborom. Važno je naglasiti da se radilo o bečkom muškom zboru, a da je tekst ironični, sarkastični susret s tadašnjim Bečom, ističe dr. Strauss.

Situacija je loša, ali ljudi unatoč tomu gaje nade.

- I jedno je sigurno: kad opet bude moguće, ljudi će plesati! Ples je, možemo reći, lijek za teška vremena, zaključio je dr. Strauss.

Klizačke zvijezde popularizirale Ravelov „Bolero“

- Ja vjerujem da u klizačkom svijetu, a sigurna sam i kod publike, "Bolero“ do 1984. godine nije uopće bio toliko poznat, kao što je bio nakon što su ga Deane i Torvill 'otklizali' na Olimpijskim igrama u Sarajavu. Krenula je pomama za tom muzikom. Malo ljudi je, naročito u klizačkom svijetu, uopće izabralo tu glazbu jer su smatrali da je nemoguće ponoviti taj splet na ledu koji je tada bio izveden, kaže trenerica klizačkog kluba Medo Gordana Škalec Petrović.

Zanimljivo je da su Dean i Torvill nakon Olimpijskih igara, na Svjetskom prvenstvu u Kanadi osvojili još šest bodova više i bili prvi s "Bolerom".

- Bolero je nastao kao narudžba za Idu Rubinstein, za balet. To je doista narudžba za balet. Ravel je istodobno imao dvije želje: prvo, htio je stvoriti posve minimalističko djelo, sa samom jednom temom u dva dijela i u istom ritmu kroz cijelo djelo, a to je velik izazov, objašnjava dirigent Pascal Rophé.

Druga Ravelova želja bila je postići to da orkestar svira melodiju koja je na papiru jednostavna:

- Melodija se postupno razvija, a na kraju postaje nešto potpuno shizofreno i histerično. Upravo zbog toga je "Bolero" izniman i zbog toga je to djelo imalo fenomenalan uspjeh. Istodobno je jednostavno i moćno, napominje Rophé.

Puccinijeva "Nessun dorma" kao himna na sportskim terenima

Ljubitelji nogometa možda su ostali iznenađeni kad je na krunidbi kralja Charlesa III. zasvirala himna Lige prvaka, no radi se upravo o krunidbenoj himni koju je skladao Georg Friedrich Händel, i koja se na krunidbama britanskih kraljica i kraljeva izvodi od 1727. godine.

Nogomet je globalnu prepoznatljivost donio i Puccinijevoj ariji "Nessun dorma" iz opere "Turandot":

- "Nessun dorma" je postala planetarno poznata 1990. godine na otvaranju nogometnog prvenstva u Italiji, zatim 1994. kad su je otpjevala Tri tenora u Los Angelesu, pa još 1998. u Parizu, pa 2002. u Yokohami... Mislim da je skupila najviše 'lajkova' u povijesti ikakve operne arije. I na kraju, napoznatiji glas, kako su zvali Pavarottija, pjevao je 2006. godine na otvaranju Zimskih olimpijskih igara u Torinu, i to mu je ujedno bio i zadnji javni nastup, priča operni pjevač Stjepan Franetović.

"Nessun dorma" ima svojevrstan koncept hita, kako bi rekli 'zabavnjaci':

- Ima prepoznatljivu melodiju, ima crtu moćnosti i sretnog kraja, ustvrdio je Franetović. 

Nezaboravno glazbeno putovanje u šest epizoda "od kolijevke pa do groba" nastavit će istraživati različite faze života koje su obilježene klasičnim skladbama utorkom navečer na HTV 1, a dosad emitirane epizode serijala "Klasična glazba za svaki dan" možete pogledati na multimedijskoj usluzi HRTi.