Muzej anđela u Varaždinu plod je umjetničke mašte Željka Prsteca

Zahvaljujući umjetničkim rukama Željka Prsteca, njegov Varaždin već 15 godina ima jedinstven muzej - Muzej anđela. Priča je počela neplanirano, a postala nezaobilazna turistička atrakcija.

Varaždin nije samo grad baroknih pročelja, to je mjesto u kojem stanuju anđeli. I to ne oni daleki, nedodirljivi nego nestašni i nadasve ljudski. Upravo takve je anđele prije tri desetljeća na platno odlučio prizvati varaždinski umjetnik Željko Prstec.

- Ustvari imao sam jednu zamisao o tome da je Varaždin grad u kojem spavaju anđeli i da nekad davno je svaki čovjek nosio svojeg anđela na ramenu. A onda su došla ova naša vremena gdje nemamo vremena niti za sami sebe, ni za svoju djecu, ni za roditelja, kamoli za anđele, opisao je Željko svoju umjetničku viziju.

Da bi priča bila potpuna, nadomak Stančićeva trga, prije 15 godina Prstecova su djela pronašla svoje mjesto u jedinstvenom - Muzeju anđela.

- Prije 15 godina ovo je bila ruina, najobičnija ruina, paučina, sve što nije trebalo. Ali mi smo vjerovali da ćemo iz toga nešto napraviti i ribali smo, čistili, čistili i čistili i uspjeli smo, ispričala je Marija Kopriva Prstec, Željkova supruga.

Prstecovi anđeli nisu savršeni - ponekad zamišljeni, često razigrani, ali uvijek bliski čovjeku. Upravo u toj nesavršenosti krije se njihova čar.

- Kad se sjetim anđela, oni mi donose mir, oni mi donose svetost. I tako imam svog anđela pomagača. I kad mi je teško, dođe on k meni. I pomogne, ispričala je jedna Varaždinka.

Osim u muzeju, anđeli su skriveni i po krovovima, ali i mračnim kutevima baroknoga grada.

- Nakon muzeja se dogodila instalacija Anđelinjaka kod tornja Franjevačke crkve. I to je postala jedna točka gdje je u stvari nezaobilazno i turistički vodiči, a i sami Varaždinci sa svojim gostima i djecom obilaze, rekao je Prstec.

Anđeli su tako iz galerijskog prostora "izašli" na ulice i među građane, postavši dio kulturne i turističke ponude grada.