Katji Marasović posmrtno nagrada "Viktor Kovačić" za životno djelo

Nagrada Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA) za životno djelo u 2025. "Viktor Kovačić" posmrtno je dodijeljena arhitektici Katji Marasović za izniman znanstveni, stručni i pedagoški doprinos te utjecaj na očuvanje i razumijevanje hrvatske graditeljske baštine kao i za kulturu suradnje koju je gradila.

Nagrada je, kako navodi UHA, izraz zahvalnosti za sve što je struci dala i potvrda vrijednosti koje je dosljedno zastupala - brigu za postojeći prostor, stručnost, odgovornost i velikodušno dijeljenje znanja.

UHA napominje kako profesionalni i znanstveni opus Katje Marasović predstavlja izniman i dugotrajan doprinos hrvatskoj arhitekturi u području istraživanja, zaštite, obnove i interpretacije graditeljskog nasljeđa. Posebnost njezina djelovanja, ističe, očitovala se u rijetkom i uspješnom spoju arhitektice istraživačice, konzervatorske stručnjakinje i sveučilišne nastavnice. Arhitekturu je razumijevala kao odgovornost prema prostoru i njegovu pamćenju, a vlastiti profesionalni put gradila je jasno i dosljedno, dodaje UHA.

U istraživanju, analizi, konzervatorskoj pripremi i odgovornoj obnovi, bila je iznimno sigurna, precizna i vjerodostojna, napominje UHA i dodaje kako su samokritičnost, intelektualno poštenje i svijest o granicama vlastite specijalizacije činile temelj njezina profesionalnog integriteta.

Ocjenjuje kako je tijekom više od četiri desetljeća kontinuiranog djelovanja ustrajno gradila razumijevanje dalmatinske povijesne arhitekture, unaprijedila konzervatorsku praksu te obrazovala generacije arhitekata, istraživača i konzervatora.

Katja Marasović rođena je 1961. u Splitu, u kojem je preminula 25. veljače 2026. U rodnom gradu je pohađala Građevinski školski centar i Srednju glazbenu školu "Josip Hatze". Arhitekturu je studirala na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je diplomirala 1985. temom Palača Cippico u Kaštel Starome, magistrirala 1996. i doktorirala 2002. godine.

Diplomski rad otvorio je temu koja će snažno obilježiti njezin znanstveni put, a to je fenomen nastanka i razvoja Kaštela. U ranim je godinama djelovala u Zavodu za graditeljsko nasljeđe Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, potom u Mediteranskom centru za graditeljsko nasljeđe, kojemu je od 2001. do 2014. bila voditeljica.

Od početaka karijere usmjerila se na znanstveno-istraživački i stručni rad posvećen povijesnim građevinama i urbanim cjelinama. Njezin znanstveni interes bio je fokusiran na renesansne utvrde i utvrđena naselja Dalmacije te graditeljsko nasljeđe Splita, osobito Dioklecijanovu palaču. Njezino djelovanje obuhvatilo je gotovo cijelu Dalmaciju, od Silbe do Dubrovnika.

Kao istraživačica sudjelovala je i na nizu znanstvenih projekata, među ostalim Dioklecijanova palača graditeljstvo (1999. 2002.), Dioklecijanova palača u Splitu izvorni izgled (2003. 2006.) i Prostorni razvoj Kaštela od prapovijesti do 21. stoljeća (2008. 2010.), a sudjelovanjem na projektu Hrvatske zaklade za znanost Antički vodni sustavi grada Salone i Dioklecijanove palače i njihov utjecaj na održivost urbane sredine (2014. 2018.), pod vodstvom Jure Margete na splitskom Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije, značajno je produbila istraživanja antičkih infrastrukturnih sustava.