Dizajner Mirko Ilić: Teško je razaznati dobru od loše slike

Naš međunarodno uspješni grafički dizajner i ilustrator Mirko Ilić, kojeg smo ugostili u emisiji Razgovor s razlogom, govorio je o tome je li nam život u svijetu slike olakšao prepoznavanje poruke, zašto je otišao u Ameriku da se, kako kaže, ne promijeni.

Koliko je život u svijetu slike pomogao grafičkom dizajnu? Ilić kaže da je pomogao utoliko što su informacije bliže. Međutim, slika je postala vrlo zasićena, kako kaže, i vrlo je teško razaznati dobru od loše slike. To zahtijeva, osobito od mladih, mnogo vježbe i discipline da bi se sve to raščistilo.

- Uvijek je bio isti postotak "šrota" ili smeća, kako god hoćete, i dobrih stvari. Uvijek je bilo 10% dobrih stvari, 90% loših. Međutim, to je bilo kad je bilo tisuću ili dvije tisuće stvari. Sad kad ih imate 10 milijuna, puno je teže naći tih 10% dobrih, kaže Ilić.

- Ako ste dizajner, ja uvijek tvrdim, i to je čak stara izreka, ne smijete gledati lijevo i desno… morate gledati unazad ili unaprijed, zato što ja sjedim sada s vama, zato što sjedim na leđima Bućana, Arsovskog, Zlatka Boureka itd. Oni su me odgojili… Ja sam na njima izvježbao svoju estetiku i način razmišljanja koji koristim, ili pokušavam koristiti, ne znači da sam uspješan, nastavlja Ilić.

Dodaje da se mora naučiti svoja povijest, ona koju volite i iz toga nešto napraviti jer jednom kad naučite što je dobra poezija, prepoznat ćete je i među smećem.

Ilić ističe kako je završio samo srednju školu – Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, te da se sam obrazovao. Trenutačno je počasni profesor Sveučilišta u Budimpešti, a uskoro će postati i počasni doktor. Usto je i disleksičar, no nije ga to natjeralo, kaže, da se prebaci na slike. Važno je pronaći sebe, kaže on.

Je li isplativo baviti se dizajnom? Ilić kaže kako njegov dizajnerski studio radi bar 60% projekata besplatno. Veseli ga pomagati.

- Ja nisam išao u dizajn da bih postao bogat ili nešto tako. Ja sam išao u dizajn zato što ne znam ništa drugo delati. I u tom kontekstu, možda jedan mali podatak koji bi mogao biti interesantan, ja nikad u životu nisam bio vlasnik auta, motora, broda itd., jer me to nije veselilo, ističe Ilić.

Ilić kaže kako nije volio komunizam jer su bile grupne odluke za koje nitko nije bio odgovoran. Dizajn za velike firme postaje tomu sličan.

- S druge strane, da li ja u ovom trenutku reklamiram što će direktno ili indirektno ubiti nekoga, zato da si mogu kupiti onaj šminkerski auto? Čemu? Ne znači da se to ne dešava u nekakvim mojim poslovima koji su besplatni. I može se desiti, ali bar mogu misliti da nisam bio plaćen za to, kaže Mirko Ilić.

U posljednje vrijeme osobito ga zaokuplja projekt Tolerancija. Sve je počelo sa židovskim filmskim Festivalom tolerancije. Onda je isti takav festival bio u Ljubljani. Kao zahvalu, u Ljubljani su mu ponudili jedan mali trg za izložbu.

- I onda je meni palo napamet, zašto to ne iskoristiti i promovirati nešto drugo. Ako je filmski Festival tolerancije, možda možemo promovirati vizualnu toleranciju. I onda sam ja odlučio napraviti izložbu tolerancije. Pozvao sam 23 vjerojatno najpoznatija umjetnika u svijetu da naprave plakat, ističe Ilić.

Prvi koga je pozvao bio je Milton Glaser, koji mu je zapravo bio pozivnica za druge autore. Izložba je vrlo dobro prošla pa je odlučio od toga napraviti putujuću izložbu koja putuje već šest godina. Do danas je bilo 170 izložbi u 47 zemalja, a predstavljeno je 230 plakata, čiji broj stalno raste. Prema nekim proračunima izložbu je vidjelo više od pola milijuna ljudi.

Izložba se u nekim zemljama morala kulturološki prilagoditi, no zanimljivo je to da su plakati bili uništavani isključivo u zemljama istočne Europe. To se dogodilo u Zagrebu, u Rumunjskoj, Češkoj, Ljubljani i u Rusiji.

- Jedan određeni plakat izaziva većinu reakcija… Postoji jedan vrlo lijepi plakat iz Libanona koji je na arapskom, koji veli na arapskom, nemojte se bojati onoga što ne razumijete. I taj plakat se uništava. Zanimljivo je da je najuništavaniji plakat na tim izložbama plakat izraelskog dizajnera David Tartakovera. I to nije uništavan zato što piše na engleskom, arapskom i hebrejskom tolerancija, jer to su tri oficijelna jezika Izraela, nego je uništavan zbog njegove 'face', kaže Ilić.

- Ja mislim da je to loš utjecaj odgoja i komunizma. Svi ti plakati su na javnim prostorima. Sve što je na javnom prostoru, a već nije ukradeno, ne vrijedi. Pošto je na javnom, to je ničije. Dakle, ako je ničije, to se može uništiti bez odgovornosti, smatra Ilić.

I u Zagrebu su uništeni plakati, i to ispred Ministarstva kulture i medija.

- Ministarstvo kulture ništa nije napravilo, nikakva izjava, ništa o tome, iako se desilo doslovce pred njihovim vratima, napominje Ilić.

Tolerancija među progresivnim, ljevičarskim sveučilištima u Americi je negativna riječ, jer podrazumijeva da moraš nekoga tolerirati. Umjesto nje uvodi se pojam 'inclusion':

- Prvo, postoji Međunarodni dan tolerancije, ne međunarodni dan 'inclusiona', s druge strane bez tolerancije ne može biti taj sljedeći stupanj prihvatljivosti. Prema tome jedna strana, i to je taj raskorak, izgubila je osjećaj što je tolerancija, ili ga nikad nije ni imala, a druga strana hoće već nešto što je nerealno, ocjenjuje Ilić.

Izložbu Tolerancija prate i predavanja o značenjima simbola. Ilić kaže da je predavanja pokušao držati isključivo mladima, primjerice juniorima Dinama, kojima je htio objasniti da neki simboli na njihovim utakmicama nisu dobri.

O odlasku u Ameriku Ilić kaže:

- Meni je ovdje bilo dobro dok mi je bilo dobro. Onda sam shvatio vrlo brzo da sam ja s otprilike 24 godine napravio manje-više sve što sam htio… I onda sam shvatio da meni sve što je ostalo ovdje, osim povremenih izleta napraviti nešto drugačije, dobiti nekakvo radno mjesto u Školskoj knjizi, Vjesniku itd., nekakvu poziciju i ugnjetavati mlade i talentirane koji me ugrožavaju… Ali sam shvatio da moram probati vidjeti da li to što radim zaista vrijedi negdje drugdje, izvan ove sredine, rekao je Ilić.

Mogu li dizajn, kultura i umjetnost svijet učiniti boljim i tolerantnijim mjestom?

- Ja mislim da da. Koliki su postali masovni ubojice, a da su slušali Beatlese... upitao je Ilić.