Umrla Sonja Kastl, jedna od najvažnijih osobnosti našeg baleta

Umrla je Sonja Kastl, hrvatska balerina, koreografkinja i baletna pedagoginja te jedna od najistaknutijih osobnosti hrvatskoga baleta druge polovice 20. stoljeća, objavio je HNK Zagreb. Kastl je preminula u 97. godini, a među mnogim postignućima, ostat će zapamćena i kao prva ravnateljica Baleta zagrebačkog HNK-a.

Svojim je talentom, umjetničkom snagom i predanošću plesu ostavila dubok trag u hrvatskoj baletnoj umjetnosti. Njezin doprinos hrvatskom baletu ostat će trajno upisan u njegovu povijest, a sjećanje na njezin umjetnički put živjet će u djelima i generacijama koje je nadahnula, stoji u objavi HNK Zagreb.

U karijeri je Kastl ostvarila 60-ak uloga - plesala je u "Trnoružici", "Coppeliji", "Romeu i Juliji", "Đavlu u selu" i drugim poznatim komadima, autorica je i mnogih zapaženih koreografija, a u glavnoj je ulozi nastupila u filmu “Zastava”.

Dobitnica je Nagrade "Vladimir Nazor" za životno djelo 1991. godine,  Nagrade hrvatskoga glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje 1998. godine, a osim u Zagrebu, vodila je i Balet u Klagenfurtu.

Sonja Kastl rođena je 14. srpnja 1929. u Zagrebu. Balet je počela učiti 1936. kod Mercedes Goritz-Pavelić, a potom se školovala kod Margarite Froman, isprva u Dječjem carstvu, a zatim u Umjetničkoj školi.

Usavršavala se kod Milorada Jovanovića i Đurđe Đurđan u zagrebačkome HNK-u, 1955. i 1956. u Cecchettijevoj školi u Londonu kod britanske baletne umjetnice i koreografkinje Mary Skeaping te u Parizu kod Olge Preobraženske i Nore Kiss. Polazila je i Glumačku školu pri HNK-u, podsjećaju iz njezina matičnog kazališta.

Stalnom članicom baletnoga ansambla Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu postala je 1945., solisticom 1952., a prvakinjom Baleta 1954. godine. Tijekom gotovo dva desetljeća plesne karijere ostvarila je niz glavnih uloga klasičnoga i suvremenoga repertoara, ističući se scenskom lakoćom, lirskim izrazom, virtuoznom tehnikom te snažnim plesačkim i glumačkim interpretacijama.

Za interpretaciju u "Čudesnom mandarinu" osvojila je 1960. prvu nagradu na Baletnom bienalu u sklopu Ljubljanskoga festivala.

Nakon ozljede 1964. prestala je plesati, a 1965. godine postala je prvom ravnateljicom tada osamostaljenoga Baleta HNK-a u Zagrebu. 

Iz zagrebačkog HNK-a podsjećaju i na njezin pedagoški rad. Od 1957. do 1986. bila je, naime, baletna pedagoginja u Školi za balet i ritmiku, a od 2000. do 2003. predavala je scenski pokret na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i njezinu područnom odjelu u Osijeku.

Bila je predsjednica Društva baletnih umjetnika Hrvatske od 1980. do 1983. i Saveza baletnih umjetnika Jugoslavije od 1983. do 1989. godine. Surađivala je u Hrvatskom leksikonu i Hrvatskoj enciklopediji Leksikografskoga zavoda te bila suurednica monografije 125 godina profesionalnog baleta u Hrvatskoj, objavljene 2002. godine.