Književnost i umjetna inteligencija u fokusu Zagrebačkih književnih razgovora

Na 47. izdanju Zagrebačkih književnih razgovora u tri dana u prostorijama Multimedijskog centra Doživi Europu okupljaju se se pisci, književni kritičari, jezikoslovci i ostali ljudi najširih pogleda na književnost, a tema je danas nezaobilazna - umjetna inteligencija.

Zagrebački književni razgovori Društva hrvatskih književnika, pokrenuti 1969. godine, jedna su od najdugovječnijih književnih manifestacija u zemlji, a 47. izdanje posvećeno je odnosu književnosti i umjetne inteligencije "UI! Smrt autora?".

Predsjednik povjerenstva DHK za zagrebačke književne razgovore Dubravko Jelačić Bužimski napomenuo je kako je tekst koji je pročitao nije njegov, nego ga je kreirala umjetna inteligencija na temelju svih njegovih eseja izgovorenih na ZKR-u. Dodao je da je na stanovit način impresioniran vještinom kreiranja umjetne inteligencije.

Podsjetio je kako je umjetna inteligencija na upit tko je Dubravko Jelačić Bužimski odgovorila kako je on hrvatski književnik rođen 1948., a umro 1221. godine.

- Dakle, po odluci umjetne inteligencije ja sam već bio i prebivam u svijetu sjena pa još ima šanse za daljnje interpretacije jer će možda ipak ono što umjetna inteligencija stvori u književnosti umjesto nas ona i pročitati, istaknuo je.

Književnik Matko Abramić iz Čakovca naglasio je kako umjetna inteligencija, dok traga za Svetim gralom savršene pjesme, hoda po rubu ponora koji vodi u floskulu, a automatsko pisanje skače na glavu u bespućima intimnoga kaosa koji vrvi autentičnim manama nalik digitalnom potpisu najviše sigurnosne razine.

Abramić smatra kako na mjestu gdje prestaje nadzor počinje poezija.

- Otvara se sićušan procjep za nerafinirani iskonski urlik izliječen od perfekcionizma i taštine koji vrebaju pisaći strojevi s predumišljajem, ocijenio je Abramić.

Pjesnik Hrvoje Hribar smatra kako stroj može služiti pjesniku, ali sam po sebi ne može biti pjesnikom.

- Danas algoritam može oblikovati rečenicu, a čovjek ih potpisivati, rekao je i dodao kako je razlika presudna.

Naglasio je kako umjetna inteligencija ne može biti pogođena vlastitom rečenicom niti može snositi posljedice onoga što je proizvela. Razlika je u svijesti, odgovornost počinje ondje gdje postoji svijest, napomenuo je i dodao kako je bitno utvrditi da algoritam nema svijest.

Po riječima Nikole Đuretića, sposobnost generativnih modela potiče teorijske rasprave koje se tiču srži književne prakse. Upitao je znači li to kraj tradicionalnoga autora te što se događa s autorskim pravima i pitanjem plagijata?

Profesor na Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Tomislav Ivanjko upozorio je na problem treniranja modela na postojećim djelima i opasnosti da se kulturni arhiv pretvori u besplatnu infrastrukturu za novu tekstualnu proizvodnju.

Jezikoslovac Marko Tadić istaknuo je kako strojna proizvodnja oblika riječi, koji nisu nužno pogrešni, nadilazi računalnu lingvistiku. Upitao je treba li rječnik bilježiti samo ono što je jezično moguće.

- Ako Veliki jezični model slijedi ista pravila tvorbe riječi kao i čovjek, možemo li njegove proizvode smatrati kreativnom uporabom jezika, rekao je Tadić.

Zagrebački književni razgovori, pokrenuti 1969. godine na inicijativu pjesnika Slavka Mihalića, jedna su od najdugovječnijih književnih manifestacija u Hrvatskoj i šire. U njihovih 46 dosadašnjih izdanja sudjelovalo je više od tisuću pisaca, književnih kritičara, jezikoslovaca, prevoditelja i kulturoloških stručnjaka iz Hrvatske i svijeta.