Kako su se mladi družili nekad, a kako danas?

Važan dio naših života je duženje. Ono ne služi samo da ispunimo vrijeme već da se osjećamo viđeno i povezano te da podijelimo svoje radosti i brige. Kako se družilo nekad, a kako danas provjerila je Iva Miljković.

Jedna poruka na mobitelu, dovoljna je da danas započne druženje. Kava, šetnja, izlazak ili samo razgovor. Potreba za povezivanjem s drugim ljudima čovjeku je prirodna, a načini na koje do tog druženja dolazimo, mijenjali su se tijekom godina.

- Imamo jednu grupu gdje se dogovorimo ili se individualno čujemo preko poruka. Ako baš netko ne odgovara na poruke, poziv i tak, društvene mreže uglavnom, objasnio je Teo Tuđan.

- Dogovorimo se za neku kavu, nađemo se u jednom od dva kafića u koja stalno idemo, koliko nas se može skupit, koliko nas ima u gradu, dodaje.

- Ja se ovako općenito volim družiti s prijateljicama, znam onako otići na kuglanje, biljar neki, to nam je jako zabavno, govori Laura Bolanča.

Mlađim generacijama danas je to nezamislivo, no nekada se bez mobitela i društvenih mreža, društvo pronalazilo na sasvim drugačiji način. 

- Mi smo se našli i onda smo se odmah dogovorili. I znalo se, znači u to vrijeme ili ćemo u ovom parkiću ili ćemo na onom zidiću, gitara i pjesma. Ili idemo na plesnjak ili idemo u kino, znači to se dogovaralo unaprijed, objašnjava Mirjana Novačić.

- Pojavil se onda Elvis Presley, Rollingstonesi, mi smo kao ludi čagali, to je bio rock and roll, družili smo se mi, naravno nitko nije imao mobilni telefon, govori Ante Pađen.

Ispod sata, pored Vjesnika ili ispred Jabuke - mjesto susreta značilo je sve. Za Mirjanu i njezino društvo i danas je najbitnije imati svoje mjesto. 

- Pa bilo to na plesnjaku, na radionici, u ovoj slastičarnici, znači isto mi je toliko bitno kao i onda da se nalazimo, da se družimo, jer u tim druženjima i pojadamo se jedan drugome, i ispriča se vic i nasmijemo se tako da je najbitnije družiti se, dodaje Novačić.

- Ali iz priča, mislim da su druženja bila ista. Prvo kao mali na igralištima, neki sport obično uz to kako odrastamo pa to obično pređe u kafić, neka kava, pa neki izlazak zajedno, koncert i mislim da je to ostalo tak i sad, govori Tuđan.

- Mislim da ljudi prije bili više ekstrovertniji, onako dolazili bi na vrata, znam da je to meni mama pričala, onda bi tak došli u stan, pozvonili, to je sad tak puno rjeđe, kazala je Bolanča.

Ipak, društvo se danas teško može zamisliti bez još jednog člana - mobitela.

- Gledajući ovako kad negdje sjednem na kavu ili bilo gdje u prostoru, po njih četiri, pet, troje ih je na mobitelu. Dakle, uopće ni ne pričaju, a kamoli da se kvalitetno druže, govori Novačić.

- Inače se trudim da kad sam s ljudima u društvu da isključim obavijesti, da ga stišam skroz, da me ne ometa jer grozno mi je kad ja pričam ili prijateljica ili bilo tko i onda mi samo onako dolaze poruke i onda se samo onako mobitel čuje, ističe Bolanča.

- Mogu si zamisliti da mi bude lijepo u druženju bez mobitela, apsolutno, da budem ikad namjerno otišel bez njega iz kuće, nema šanse, dodaje Tuđan.

Na kraju, čini se da se mijenja način na koji se družimo i dogovaramo, ali ne i ono što nas okuplja.

- Pa zapravo samo da smo svi tam, da se razgovaramo, zezamo, jednostavno takve stvari, kad smo skupa, da nam je lijepo, možemo se razgovarati o ozbiljnim temama, smiješnim temama, kaj se događa danas u svijetu, kaj je bilo prije 10 godina dok smo klinci bili, dodaje Tuđan.

- Najbitnije je ovo što nas dvoje radimo, razgovarati. Nije važno koja je tema, zaključuje Pađen.