Od očeve garaže do vrha Hrvatske: Sedam bodova dijelilo ga je od titule prvaka

Još kao dječak sate je provodio uz oca, promatrajući, dodajući alat i upijajući svaki pokret. Garaža mu nije bila samo prostor za popravke, nego mjesto gdje se rađala ljubav prema zanimanju koje će kasnije postati njegov životni poziv.

- Ja dolazim iz jednog malog mjesta iz općine Krašić, to vam je prema Žumberku, a shvatio sam da želim biti mehaničar praktički otkad znam za sebe jer mi je tata automehaničar i uvijek sam uz njega, od malih nogu, bio dolje u garaži. Tamo smo popravljali naše traktore, aute, što je već bilo. Samo što je on bio automehaničar na automobilima, a ja sam na teretnom programu, rekao je Gabrijel Vlašić.

S vremenom je stekao sigurnost u radu i razvio interes za one dijelove vozila koji traže najviše preciznosti i strpljenja. Iako danas vlada složenijim zahvatima, svakodnevni servisni poslovi i dalje su dio njegove radne svakodnevice.

- U ovom poslu sam se specijalizirao na geometriji kotača, znači kompletan ovjes vozila i kompletna upravljivost vozila. Pored te specijalizacije radim i obične poslove - servise, kočnice, kvačila i takve poslove za koje ne treba specijalizacija, naglasio je.

 Danas njegovo znanje nadilazi rutinske popravke. Preciznost, strpljenje i razumijevanje sustava vozila postali su dio njegove svakodnevice.

- Pristup rada je jako različit, ali ideja posla je potpuno ista. I auto koristi kvačilo za vožnju i kamion. Dijelovi jesu znatno veći i sve je različito, ali funkcija je ista. Ovdje se rade poslovi koji su puno kompleksniji i poslovi koje na autu ne možemo vidjeti jer automobili nemaju pola sustava koji imaju kamioni, poručio je. 

Iako mnogima ovaj posao izgleda težak i odbojan posao, njemu je ispunjen smislom. Poseban je osjećaj znati kako funkcionira tako veliko vozilo i s lakoćom razumjeti ono što drugima djeluje nedokučivo. 

- Pa iskreno, većini mojih prijatelja je to čak i zanimljivo, ali oni to smatraju da je to prljav i težak posao, što ja kažem da za mene nije. Ja stvarno uživam u ovom poslu, ali naravno da je skoro svakome vidjeti takvu grdosiju na cesti i pri tome vide da razumijem kako to vozilo funkcionira, što je njima u glavi uglavnom nepojmljivo, rekao je.

Natjecanje je za njega bilo veliko iskustvo i prilika da provjeri svoje znanje u zahtjevnim uvjetima. Svaki zadatak tražio je mirnoću, koncentraciju i sigurnost u vlastite vještine.

- Young Car Mechanic je natjecanje, prvo na razini države, a onda i međunarodno natjecanje država članica koje sudjeluju na tom natjecanju. Natjecanje je zamišljeno u četiri kruga. Prvi krug je 100 pitanja u 100 minuta općenito iz prakse. Drugi krug prolazi 50 posto najboljih učenika - 50 pitanja u 50 minuta, gdje su pitanja znatno zapaprena. Stvarno je trebalo jako puno učiti za to natjecanje. Zatim najboljih 12 dolazi na državno natjecanje koje se održava uživo, gdje se radi 12 praktičnih zadataka i za svaki zadatak se ima maksimalno 45 minuta i maksimalno 50 bodova. Tu se boduje apsolutno sve - od položaja tijela pa do držanja ključa u rukama, istaknuo je.

- Moj rang je bio drugo mjesto na državnom natjecanju. Falilo mi je sedam bodova od mogućih 600 da budem državni prvak, dodao je.

Sedam bodova dijelilo ga je od titule najboljeg u državi. No za Gabrijela, to nije kraj priče - nego potvrda da je na pravom putu, među strojevima koje razumije bolje od mnogih i u poslu koji, kako kaže, nikada ne bi napustio.