Svjetski putnik neslomljivog duha kojem invalidska kolica nisu smetnja

Za Slavena Škrobota sigurno su mnogi od vas već čuli. On je svjetski putnik, avanturist i putopisac. Unatoč cerebralnoj paralizi, posjetio je pet kontinenata i postao simbol upornosti, a njegove priče o putovanjima i borbi za inkluziju osoba s invaliditetom nikoga ne ostavljaju ravnodušnim.

Slaven Škrobot putnik je neslomljivog duha kojem invalidska kolica nisu smetnja, već sredstvo za istraživanje.

- Kad sam nastradao i došao doma, iz jednog aktivnog života prešao sam u pasivni, dane sam provodio u krevetu, gledao sam na društvenim mrežama prijatelje koji putuju i nekako sam sam sebi rekao da nešto moram napraviti, kaže nam Slaven.

- Nekako je postepeno to počelo iz nekakvih festivala, koncerata, prvo putovanje avionom u Madrid, pa Berlin, pa je svako putovanje zapravo bilo korak i stepenica iznad, dodaje.

Da bi ostvario svoje snove i želje, potreban mu je tim ljudi koji mu pomažu na tim putovanjima.

- Pa naravno, s obzirom na to da nisam samostalan, moram imati tim ljudi koji su uz mene, ja ne mogu putovati sam. Znači, uz mene mora biti minimalno jedna osoba i rekao bih da sam se osjećao slobodno, kaže Slaven.

- Jer na tim putovanjima nema nekakve rutine, ne osjećam tu prepreku invalidskih kolica, kao što sam rekao, rekao bih da se osjećam slobodno na tim putovanjima i zapravo čovjek zaboravi na sve probleme, dodaje.

- Ne znam što bih rekao što me pokreće, otkrio sam da volim putovati, da volim upoznavati ljude, kulture, vidjeti mjesta na kojima nisam bio, nekakvu egzotiku, kaže također Slaven.

- Ali, kao što sam i sam rekao, to mi pruža taj osjećaj slobode i zapravo je s jedne strane dokazivanje samom sebi i nekakvo dokazivanje drugima, ali možda najviše to dokazivanje samom sebi, pomicanje granica, vidjeti zapravo kud mogu ići i, naravno, pomaganje drugima i pokazivanje drugima koji su u mojoj situaciji da se u ovakvom drugom životu može itekako dobro živjeti, poručuje Slaven.

Odlukom da pomogne drugima odlučio je otputovati i pomaknuti svoje granice.

- Ima nešto u tim pustinjama, s obzirom na to da jako volim zalaske sunca, mislim da su ti pustinjski zalasci onako nekako najljepši, najmističniji.

- Ta kultura i u trenutku poziva na molitvu, meni je to prizor koji je možda i najljepši na tim putovanjima. I takvu glazbu isto volim, rekao bih da je nekako spoj svega tu meni najljepši, kaže Slaven.

Da ne ostane sve na usmenoj predaji, svjedoči i putopis u kojem je sažeo dojmove s brojnih putovanja.

- Pa ja zapravo do tog trenutka nisam ništa pisao, ja sam znao da to što ću napisati neće biti nekakve kvalitete, ali sam znao s druge strane da je to unikatno i da ljudi do tada nisu imali prilike takvo nešto pročitati, kaže Slaven.

- Nije da vidiš baš svaki dan čovjeka u kolicima u pustinji, dodaje.

Kaže da je vječni optimist i ne boji se za svoju budućnost. Ima velike planove u kojima su i neki ozbiljniji pothvati.

- Tek sada sam se vratio s četveromjesečnog putovanja Južnom Amerikom i mogu iskreno reći da me je ovo putovanje iscrpilo. Sad kroz par dana imam jedno bicikliranje, jedan projekt gdje ćemo biciklirati od Austrije pa do Srbije, tu ćemo kupiti dva posebno prilagođena bicikla za Varaždinske Toplice i nakon toga jedan odmor, pisanje knjige, a onda ćemo vidjeti što će doći, otkriva Slaven.

Slavenova putovanja nastavljaju nadahnjivati ​​brojne ljude diljem svijeta. Njegova poruka je jednostavna: invaliditet ne određuje sudbinu, a svijet je namijenjen za istraživanje svima koji se usude sanjati.