Dvoje ljudi iz različitih svjetova mir su našli pokraj Une

Nekada ljudi tragaju za boljim životom zbog posla, ljubavi ili potrebe za slobodom. A nekima se najveća životna pustolovina dogodi upravo kad pronađu mir. Takve su i priče Augustine i Marka – dvoje ljudi iz različitih svjetova koji su svoj dom pronašli upravo u Hrvatskoj Kostajnici.

Augustina: Iz Argentine do šume kraj Une

Augustina je u Europu krenula iz želje za promjenom. No ubrzo je shvatila da ponavlja istu rutinu koju je imala i kod kuće.

– Otišla sam na putovanje kako bih promijenila život, ali sam nastavila raditi isti posao, vraćati se kući i ponavljati dan za danom. Rekla sam sama sebi: ovo nije putovanje, ovo je samo život negdje drugdje, ispričala je.

Na tom putu upoznala je partnera s kojim je proputovala svijet i na kraju odlučila skrasiti se upravo u Hrvatskoj. Željeli su, kaže, živjeti samoodrživim životom, u prirodi.

– Kad smo pronašli ovo mjesto online, bili smo u Kirgistanu. Odmah smo odlučili da dolazimo ovdje. Za nas je bilo važno da je to divlje, prirodno mjesto – takvih je sve manje, kazala je.

Marko: Iz Njemačke nazad kući, zbog mira

Za razliku od Augustine, Marko Bušić iz Hrvatske se vratio – nakon života i rada u Njemačkoj. Kao samohrani otac balansirao je između posla i obiteljskih obveza, no odlučio je sve promijeniti zbog stabilnijeg i mirnijeg života za sebe i kćer.

– Njemačka je propala. Ako u gradu čujete njemačku riječ, to vam je kao da ste na lotu dobili. Ima svih nacija, samo nema Švaba, rekao je.

Povratak u Hrvatsku nije bio jednostavan – suočio se s administrativnim preprekama i kulturološkim razlikama. Ipak, odluku nije požalio.

– Ustajem u pola šest, liježem u jedanaest, sedam dana tjedno. Kad krene sezona održavanja zemljišta, postane teško. Ali radim dvostruko više nego u Njemačkoj, a ipak sam mirniji. To mi je jako važno, rekao je Marko.

Samoodrživost kao način života

Augustina danas najveći dio vremena provodi brinući o životinjama i vrtu.

– Ovisno o sezoni, proljeće i ljeto su posvećeni mužnji koza i proizvodnji sira. Kad dođe vrijeme berbe, sve konzerviram, perem, pripremam staklenke, smrzavam povrće, skupljam voće i radim džemove, sirupe, ocat... Pečem svoj kruh, svaka tri dana, opisala je.

Život u Kostajnici za njih je više od svakodnevice – to je svjesna odluka da žive u skladu s prirodom, sami stvaraju i oblikuju svoj svijet.

– Za neke je naš način života nezamisliv – zemlja, šuma i životinje. Ali upravo u takvom okruženju ideje dolaze same od sebe, kaže Augustina.

Za oboje, Kostajnica nije bila tek destinacija – postala je dom. I dokaz da, bez obzira na to gdje ste, uvijek postoji mjesto na kojem možete pustiti korijenje i stvoriti život po svojoj mjeri.