Mlada stolarica iz Vidovca: Karla ne sanja ured, nego radionicu

Karla Beganović iz Vidovca učenica je 3. razreda stolarskog smjera Škole za drvnu tehnologiju i šumarstvo u Zagrebu – i jedna od rijetkih djevojaka u tom zanatu.

Karla ne sanja ured ni ekran. Sanja miris drveta, alat u ruci i osjećaj zadovoljstva kad nešto nastane vlastitim rukama. U razredu punom dečki ona je jedina djevojka, ali nije jedina s vizijom.

U radionici punoj alata nježne ruke precizno rade posao koji mnogi i dalje nazivaju „muškim“. Karla kaže da je sve počelo još u djetinjstvu, uz djeda i baku, u pilani u kojoj i danas provodi mnogo vremena.

– Kao mala sam uvijek radila s dedom i bakom. Privuklo me to što volim izgled drva, kaže Karla. Dodaje da kod kuće ima prostor u kojem može raditi i pomagati obitelji.

Djed Jura Huzanić cijeli je život posvetio radu s drvom. U njegovoj radionici, kaže, ništa se ne baca.

– Ovdje svako drvo ima svoju ulogu. Nešto je mekano, nešto lošije, ali sve se koristi za ono za što je namijenjeno. Bio sam među zadnjim siromasima u ovom kraju. Sada više nisam, kaže, pokazujući radionicu koju je gradio postupno, vlastitim rukama.

'Neki bi rekli muški posao, ali meni nije'

Karla otvoreno govori o predrasudama i kaže: "Neki bi rekli da je to muški posao, ali za mene nije. Mogu ja to raditi, nije mi problem. Sve što mi se kaže da napravim, ja to napravim". 

Djed potvrđuje da posao nije lagan, ali vjeruje u njezinu snagu i upornost. I dok Karla još uči, djed Jura i dalje radi. U istom dvorištu, pod istim krovom, prenose se znanje, vještina i odnos prema radu.

Priča je to o generacijama koje ne odustaju i o mogućnosti da se ide vlastitim putem, a da se pritom ostane blizu korijena.

Karla je u završnom razredu, a hoće li nastaviti školovanje još nije odlučila. No jedno zna sigurno - želi raditi onakve stvari kakve je radio, i još radi - njezin djed. Pokazuje i svoje radove nastale na školskoj praksi – stolac, tronožac, adventski svijećnjak koji je prošle godine izradila baki i djedu za Božić.

Podrška obitelji i poruka drugim djevojkama

Baka Nena ponosno govori o unuci: "Stvarno ima volju. Stalno je dolje oko nas. Ono što želi, neka to i radi. Ako se ona za to odlučila, mi smo za to".

Na pitanje što bi poručila djevojkama koje razmišljaju o zanatu, Karla odgovara bez zadrške: "Najbitnije je da upišu školu koju žele, da ih nitko ne tjera na nešto što ne žele. Ako vole to što rade i zadovoljne su, neka se time bave i neka slušaju sebe, a ne tuđe mišljenje".

Karla ne ruši predrasude – ona ih obrađuje. Precizno, strpljivo i s ljubavlju. I dok mnogi biraju lakši put, ona bira drvo. Jer zna da ono što vrijedi – raste sporo.