Park Atlas otkriva ljude, sjećanja i detalje parkova koje često zanemarujemo

Parkovi nisu samo zelene oaze, nego i mjesta susreta, uspomena i malih gradskih priča. Upravo ih takvima bilježi projekt Park Atlas, koji kroz zagrebačke parkove otkriva ljude, sjećanja i skrivene detalje koje često samo prođemo.

Parkovi su mjesta gdje grad diše, a ljudi ostavljaju tragove svojih dana. Novinar Dario Dalmacija obilazi ih već godinama i bilježi njihove priče.

- Tamo u negdje 2020. godine kada nas je zadesila pandemija i prvi lockdown, bio sam na terenu i snimao sam Zagreb koji je bio kompletno prazan. Sjedio sam na Zrinjevcu i kraj mene nije bilo apsolutno nikoga. U tom trenutku sam počeo razmišljati, koliko je to nadrealno, da sam u centru Zagreba kompletno sam. Tu sam osvijestio koliko su nam parkovi bitni u tom trenutku, započeo je novinar Dario Dalmacija, osnivač projekt Park Atlas.

 

Za njega parkovi nisu samo drveća i klupe. Oni su mjesta gdje grad oživi. Ljudi se susreću, uspomene nastaju.

U parku Stara Trešnjevka može se mnogo toga primijetiti što bi običnom prolazniku promaknulo.

- Iza nas se nalazi skulptura koja se zove Kikiriki. Izgledaju kao stabla koja kao da su pala. Čak su ih ljudi iz Zrinjevca jednom prilikom došli pokupiti jer su mislili da su stabla pala i onda su ljudi iz mjesnog doma trčali za njima da im kažu da su to skulpture, ispričao je.

Cilj projekta Park Atlas je da parkovi ostaju otvorene površine na kojima se ljudi mogu susretati. Dario ističe nekoliko razloga zašto je važno očuvati ih.

- Bitno je zbog nas samih, zbog nas kao zajednice. Iako se prezivam Dalmacija, nemam veze baš s Dalmacijom. Dečko sam iz Nehajske, tu smo uvijek kao klinci naganjali loptu, stavili smo svatko po dvije torbe, napravili si golove, od jutra do mraka smo napucavali tu loptu i družili se kao kvartovski klinci, prisjetio se Dario.

Do sada je "obradio" četiri parka u Zagrebu, a za neke od njih mu je trebalo i do tri tjedna. Trudi se što više snimati u različitim godišnjim dobima pa zbog toga proces može duže potrajati.

- Ali konačni produkt koji dobijem iz toga meni ide na zadovoljstvo, ne žurim se s objavom, nego želim da to bude što kvalitetnije za ljude – da što više nauče o parkovima, opisao je Dario.

Dio tih priča i fotografija završava i na njegovom Instagramu, više kao mali dnevnik onoga što otkriva po zagrebačkim parkovima.

- Družimo se u parkovima, imamo interakciju s ljudima, nismo zatvoreni u svojim stanovima. To je jako dobro i za mentalno zdravlje. Imaš težak dan na poslu, dođeš ovdje, dišeš čisti zrak i gledaš u zelenilo – smiruje dušu, zaključio je.