Replike starih kamenih kuća postale su Markov put u novi život

Priča o Marku Praženu iz šibenskog zaleđa koji je nakon teške nesreće snagu pronašao u radu s kamenom, izrađujući minijaturne kućice i gradeći novi život - kamen po kamen.

U šibenskom zaleđu, među suhozidima i starim kućama, i dalje se čuva vještina rada s kamenom. Od materijala koji je nekoć služio za gradnju domova danas nastaju mali ručni radovi - suveniri, uspomene i, u ovom slučaju, priča o upornosti.

Marko Pražen ispričao je da je odrastao na kamenu, s kamenom i zbog kamena.

- Živimo tu na kamenu, to nam je izvorni materijal, od toga su se radile prije kuće. Uvijek sam volio kamen i sudjelovao sam u restauracijama starih kuća. Morao sam naći neku motivaciju za dalje, jer negativno razmišljanje nema smisla, rekao je.

Nesreća koja je sve zaustavila – osim volje

Motivacija je stigla nakon teške nesreće koja mu je promijenila život. Tada je, kaže, sve stalo - tijelo, planovi, budućnost. Ali ne i volja.

- Imao sam tešku prometnu nesreću i trebao sam negdje skrenuti misli. Bilo je svakakvih razmišljanja, o suicidu, o tome kako ću dalje, hoću li naći curu, hoću li se oženiti, hoću li moći raditi, hodati… Tu sam svu negativnu energiju usmjerio u ove radove koje vidite, rekao je.

U maloj radionici iza kuće satima slaže minijaturne kamene kućice - replike starih dalmatinskih domova koji polako nestaju.

- Najprije dva, tri dana razmišljanja što ćemo raditi, kako… Pa onda nabava materijala i kreće ciklus građenja, objašnjava.

Strpljenje u svakom kamenu

Kamen traži strpljenje. Treba ga znati pronaći, prepoznati, obraditi. Svaki rez i svaka pukotina imaju svoje mjesto, a iza svake minijature stoje sati rada.

- Mi invalidi jako teško nalazimo posao. Gdje god dođemo, bit će obećanja, ali nikad ništa. Radim sezonu u DVD-u kao osmatrač na 482 metra nadmorske visine. Sve obavim, 12 sati sam tamo, i nije mi problem. Ali volio bih otvoriti svoju suvenirnicu ili neki poslić da mogu funkcionirati kao normalna osoba, rekao je.

Posla ima, ali stalnog zaposlenja nema. Zato, kada sezona završi, Marko uzima alat i nastavlja stvarati - kamen po kamen.

– Jako je bitna priprema kamena. Trenutno pilim pilom, jer bez nje ne bi bilo moguće izvesti detalje. U prirodi tražim kamen koji se lako lomi, a onda sve sjeckam kliještima koliko treba. Tako nastaje, kako mi u Dalmaciji kažemo, 'laca', blok od kamena, pokazuje.

San o vlastitoj suvenirnici

Marko želi nešto jednostavno - vlastitu radionicu i suvenirnicu u kojoj bi prodavao samo svoje proizvode.

- Volio bih imati svoju suvenirnicu, baš svoje proizvode. Da ne kupujem gips kod Kineza. Samo priroda, kamen i drvo, kaže.

U njegovim rukama kamen više nije samo materijal. Postao je simbol borbe, opstanka i novog života. A njegov vlastiti upravo se gradi - kamen po kamen.