Nije mogao pronaći majstora pa je postao jedan od rijetkih stručnjaka

Ponekad sasvim slučajna potraga otkrije novu životnu strast. Tako je i Vinko Šarkanji, obnavljajući stari obiteljski podrum, zavolio gradnju zemljom i tradicijske tehnike koje danas prenosi drugima. 

Put koji mijenja život ponekad započne bez plana. Iz jedne stare obiteljske ostavštine i želje da se sačuva dio prošlosti, rodila se nova strast - ona koja spaja znanje, ruke i prirodu.

Ono što je na početku bila potraga za majstorom, pretvorilo se u osobno učenje, u otkrivanje drevnih tehnika gradnje i u razumijevanje materijala koji je tisućama godina služio čovjeku - zemlje.

- Pa put je započeo sasvim slučajno, inače sam završio turizam, turistički menadžment i živio sam malo slobodarski, nomadski i putovao sam dosta po svijetu i htio sam u Baranji obnoviti stari vinski podrum koji je pripadao mojoj obitelji. Stari vinski podrum građen od zemlje da otvorim hostel u njemu, uopće se nisam htio baviti majstorskim radom i zemljom, nego turizmom, rekao je Vinko Šarkanji.

- Htio sam ju obnoviti u izvornom obliku, ali to je bilo negdje 2012. i 2013., kad sam se prvi puta susreo sa zemljom o tome nisam znao apsolutno ništa. Ja sam inače sa sjevera Hrvatske iz Novog Marofa, gdje ima jako malo zemljanih kuća, dok je recimo Slavonija i Baranja, dosta ljudi tamo i ne znaju da je većina kuća tamo građena od zemlje, isto tako je bio i moj podrum, htio sam ga obnoviti u izvornom obliku, no, kako nisam mogao naći majstora slučajno sam dobio jednu knjigu o zemlji, jer nije bilo toliko informacija na internetu i You Tubeu kao danas, tako da sam krenuo raditi sam, naglasio je Vinko Šarkanji.

- Neki koji su znali su rekli - ma što ćeš se mučiti, baci gore cement i to je to i tada sam upoznao Draganu Kojićić koja vodi Earth & Craft centar, gdje je ona zapravo jedini stručnjak s ovih područja, ona je završila fakultet za zemljanu arhitekturu u Grenobleu u Francuskoj, nakon studija se vratila u Srbiju kupila tu staru zemljanu kuću, tad je dobila od Cosmopolitana nagradu 5000 eura i za te novce je kupila tu kuću koju je krenula obnavljati. Držala je tamo edukacije radionice za sve zainteresirane i tad sam ja živio u Baranji u Batini na Dunavu, ona je bila kod Novog Sada u Mošerinu, tako da sam krenuo prvo tamo na radionice da naučim, a s vremenom smo postali dobri prijatelji i suradnici. U početku sam ja više kuhao i pomagao oko radionice, ali s vremenom sam i sam počeo voditi edukacije, dodao je Šarkanji.

Kuće od zemlje nisu iste posvuda. Svaka regija ima svoj način gradnje, svoje tragove vremena i svoje zakonitosti koje treba znati prepoznati. 

- Kuće se razlikuju od mjesta do mjesta, od regije do regije, cijeli dio istočne Hrvatske, Slavonija i Baranja, Vojvodina, Mađarska, ovaj Panonski bazen, ja čim dođem na tu kuću, ja vidim kakva je i što bi trebalo s njom napraviti, da li se to uopće isplati ili ne, dok malo u Slovačkoj, Austriji i Bugarskoj su malo drugačije pa mi treba malo više vremena, ali ono što se gleda jesu li oštećene od vode, jesu li bile zapuštene ili nisu, kao jesu, tu obično malo propadne krov, krene prokišnjavati, pa ju voda uništava, pogledam kakvo je stanje uz temelj, postoji li temelj ili ne postoji, ako ne postoji to su veliki iznosi, koje si danas rijetko tko može priuštiti, rekao je Vinko Šarkanji.

- Ako je kuća u dobrom stanju, pogledam iznutra zidove, stropove pogledam ima li pukotina, sve se dobro vidi, ako je kuća bila gospodska, znači ako je vlasnik prije 100 godina bio imućan, pa je onda imao i bolje majstore, to je sve isto kao i danas, on si je mogao priuštiti bolje majstore, koji su napravili kvalitetniju kuću, istaknuo je Vinko Šarkanji.

- Pa koristim samo prirodne materijale, zato što oni najbolje funkcioniraju s modernim materijalima, s cementom se kuće ni ne mogu obnavljati, to je samo privremeno i to se s vremenom počne raspadati tako da ja koristim isključivo zemlju, pijesak i slamu, naglasio je Vinko Šarkanji.

U svijetu koji stalno gradi novo, ovdje se uči kako sačuvati staro - s poštovanjem, strpljenjem i razumijevanjem.

- Kućicu sam zapravo naslijedio, to je drvena klet od mojeg pradjeda, koju sam renovirao isključivo s prirodnim materijalima, samo sa zemljom, pa ljudi se zapravo začude da je to zemlja, ljudi nekako zemlju povezuju da se raspada, da se mrvi, ali to je nekako samo kriva predodžba, koju ljudi imaju. Ali s pravim saznanjima, to izgleda zapravo dosta moderno, no, ova je rustikalna, ona izgleda kao i svaka druga žbuka, pošto su prirodne boje, čak se mogu dodavati pigmenti, može se žbuka bojiti, ja koristim isključivo zemlju s raznim vrstama pijeska da dobijem nijanse i to su tako prirodne nijanse, koje ljudima pašu, čovjek se osjeća prirodno, plus lijepo miriši, zdrav prostor, ugodan za boraviti, dodao je Vinko Šarkanji.

Jer ove kuće nisu samo građevine. One su zapis vremena, način razmišljanja i dokaz da održivost nije nova ideja, nego stara mudrost koju ponovno učimo čitati. A možda je upravo u toj jednostavnosti odgovor na pitanje kako graditi budućnost - oslanjajući se na ono što je oduvijek bilo dovoljno: zemlju pod našim nogama i znanje u našim rukama.