Majstorica pod haubom, Ljerka nastavlja obiteljski zanat

U poslu u kojem se znanje desetljećima prenosi kroz praksu, strojeve i radionicu, profesionalni put često počinje mnogo prije prve diplome. Za nju je počeo upravo ovdje, među alatima i dijelovima motora.

Obiteljska radionica s tradicijom

- Pa nije to bio jedan trenutak kad sam ja shvatila kad ću se ja ovime baviti, nego je to bio splet okolnosti. Dogodilo se, eto, odrasla sam u radionici. Nekako je prirodno bilo da izaberem tehničku školu za nastavak srednjoškolskog obrazovanja i strojarstvo je došlo prirodno iza toga i bilo je prirodno da se nastavim baviti ovime, rekla je Ljerka Božićević Jurin.

Obiteljska radionica iza sebe ima gotovo pola stoljeća rada. Naslijediti takav posao znači preuzeti postojeće znanje i iskustvo, ali i odgovornost za svaku novu odluku.

- Postojimo 45 godina. Velika je odgovornost nastaviti ovakav posao. S jedne strane vam paše da ste uhodani u taj posao, da imate nekakvu tradiciju, da imate nekakvo ime, pa kad se dogovarate sa strankama da ste etablirani i da postojite. S druge strane vam je – hoćete li vi biti ona generacija koja će baš prelomiti pa ćete propasti. U današnje vrijeme je sve moguće, tako da odgovornost postoji, ali je i gušt, objačnjava automehaničarka Ljerka.

Autoritet se gradi

Strojarstvo je i danas, područje, u kojem žene nisu česta pojava, posebno kada posao iz ureda prijeđe u radionicu. Autoritet se ovdje ne podrazumijeva – gradi se kroz znanje i rezultat.

- Dokazivanje traje svaki dan, ali mislim da je tako u svakom poslu. Neki vas prihvate i nemaju problem s time što ste žensko, a ima i ljudi kojima je sve uvijek problem i jednostavno vam samo nakon nekog vremena naraste debela koža. Prestanete biti osjetljivi i to ne doživljavate niti osobno, nego se trudite odraditi svoj posao i to je to, rekla je Božičević Jurin.

A radionica vrlo brzo pokaže koliko teorija i praksa mogu biti različite. Diploma daje temelj, ali stvarni kvarovi i konkretni problemi traže iskustvo koje dolazi tek kroz posao.

- U početku mi je to bilo grozno, jer imate osjećaj da vi morate promijeniti svijet, da ste završili fakultet, da ste pametni i imate diplomu koja to dokazuje. Pa shvatite da niste, jer je praksa nešto sasvim drugo, da morate još jako puno učiti, da krećete ponovno ispočetka. Ali nekako sad mi je  svejedno. Ja svoje kažem, ja iza svoje riječi stojim, pa sad kome pravo, kome krivo, ustrajna je Božičević Jurin.

Oldtajmeri kao izazov

Poseban dio posla čine motori starijih automobila. Prije bilo kakvog zahvata treba utvrditi što se još može obnoviti, što zahtijeva strojnu obradu, a što se mora zamijeniti.

- Tu sad imamo dvije stvari. Meni može doći cijeli motor da ga mi rastavljamo i slažemo ili imate ljude koji slažu oldtimere pa nabava dijelova nije moj problem i to rješava netko drugi. Prvo morate sve izmjeriti i vidjeti u kojem je stanju. Ako je koljenasto vratilo ili radilica u redu, da se da brusiti, to vam je već spas jer ćete s ležajevima već spasiti motor, rekla je naša automehaničarka.

Kada dijelovi postoje, slijedi precizan posao – obrada bloka i glave motora, radilice, mjerenje, sastavljanje i završna kontrola.

- Uvijek je lijepo kada vi dobijete motor, kad ga složite, obradite strojno i blok i glavu i koljenasto vratilo i posložite to sve unutra i onda sve to zglancate i operete i kad imate priliku da ga upalite, zaključila je Ljetka Božičević Jurin.

I tako se već 45 godina u ovoj radionici mijenjaju motori, strojevi ali i generacije. Ono što ostaje isto jest zanat koji traži znanje, preciznost i mnogo iskustva.