Najuspješnija godina mladih hrvača iz Koprivnice

Iza hrvačkog kluba Podravka iz Koprivnice najuspješnija je godina u povijesti kluba, a prvi hrvački klub u Koprivnici je osnovan još davne 1931. godine. Najveći uspjeh iz tog razdoblja bio je nastup Tome Šestaka na XI. Olimpijskim igrama u Berlinu 1936. godine. On je bio prvi, a dosad i jedini Koprivničanac koji je sudjelovao na olimpijskim igrama.

Bili su to počeci hrvačkog kluba koji i danas djeluje u Koprivnici, i iz godine u godinu ostvaruje sve bolje rezultate... Prvu medalju s velikih kontinentalnih natjecanja u klub je donijela Lara Blažeković - srebro iz Grčke, broncu s kadetskog prvenstva Europe, zlato iz Makedonije. 

- Sklopila sam nova prijateljstva u hrvanju, puno putujem, sve su to iskustva za život. Treniram već sedam osam godina, kaže Lara.

U Koprivnici trenira i Veronika Vilk, osvajačica prvoga europskog i svjetskog odličja, kao i prvoga zlata za Hrvatsku u ženskome hrvanju te prvoga hrvatskog svjetskog zlata uopće. Prva je hrvatska svjetska i europska hrvačka prvakinja.

Veronika je u Koprivnicu stigla iz Slatine:

- Mislim da je više klub odredio školu, nego škola klub. Imala sam želju upisati farmaciju, što sam i upisala, a presudio je grad s klubom... Zadovoljna sam, od vrhunskog trenera, sparinga, cura, uvjeta, sve je vrhunski, kaže Veronika.

Titulu najuspješnije sportašice Koprivničko - križevačke županije za prošlu godinu osvojila je hrvačica Lana Nogić.

- Ljepota hrvanja je u tomu da se borimo sami, sami za sebe, ne ovismo o drugome. Svi moji rezultati su došli od mog rada i truda, ističe Lana.

Iza svih uspjeha hrvača koprivničkog kluba uporan je i marljiv rad pod trenerskim vodstvom Ivana Lončarića. Ne čudi onda što je upravo on na županijskoj dodjeli nagrada sportašima proglašen najboljim trenerom. I sam je bio uspješan hrvač, a već 10 godina uspješan trener - ne samo klupski već i hrvatske reprezentacije, pa je on osoba koja može odgovoriti koje su pozitivne strane hrvanja.

- Što se tiče osnovnih sposobnosti - brzine, koordinacije, fleksibilnosti i snage - to su sve sposobnosti koje se razvijaju do najvišeg mogućeg stupnja u našem sportu baš zbog toga što je implementiran u sve segmente naših treninga kad dođe u stariju uzrastnu skupinu, napominje Lončarić.

Klupske prostorije pune su pehara i medalja koje svjedoče o predanom radu svih u klubu, prije svega o entuzijazmu jer u hrvačkom sportu novac i zarada nisu glavni motiv za postizanje uspjeha.

Mnogi su pojedinci kroz više desetljeća bez financijskih nagrada volontirali i radili za dobrobit kluba:

- Konstatno smo radili, dokazivali se... Prije godnu i pol dana smo dobili ovaj prostor u kojem se sad nalazimo, kaže tajnik Hrvačkog kluba Podravka Vedran Blažeković.

Prava i istinska snaga hrvačkog kluba 140 je članova - djevojčica i dječaka svih uzrasta. Svaki od njih mogao bi nam ispričati svoju priču, o medaljama, o sportskim snovima, o treninzima, vještini, prijateljstvima koje ovdje stvaraju, o suzama i znoju, o smijehu i sreći koje ih priprema za život.