Ni najteži oblici bolesti ne moraju biti prepreka za uspjeh

Junaci ove priče, dokaz su kako ni najteži oblici bolesti ne moraju biti prepreka za uspjeh, u njihovu slučaju - onaj sportski. Predstavljamo Daniela i Katju Nakić - brata i sestru iz Knina koji zajedno nižu uspjehe na domaćim i svjetskim boćarskim natjecanjima.

Na sportskom su borilištu Daniel i Katia kao jedno. Razumiju se kao što mogu samo brat i sestra. On je sportaš s najtežnim tjelesnim oštećenjima, a ona, vjerojatno, najmlađa asistentica na rampi - u boćanju za osobe s invaliditetom.

- On živi za ovaj sport, ja živim za njega, za njegovu sreću i zavoljela sam ovo, kaže Katja.

Daniel je počeo trenirati prije 6 godina, s Katjom je u natjecateljskom rangu posljednje tri, a u 2024. godini nanizali su odličja. U Kupu Hrvatske osvojili su srebro, a na Svjetskim igrama mladih u Tajlandu srebro u "singlu" i zlato u igri parova.

- Ove medalje posvećujemo našem pokojnom didi Ivanu koji je uvijek bio uz nas i i uvijek se brinuo za nas, dodaje Katja. 

Učili su boćati sami, na pogreškama. Čak i danas treniraju bez stručnog vodstva. Inače, u njihovoj kategoriji igra se pod golemim pritiskom - da izbace 6 boća imaju samo 6 minuta. 

- Očima se sporazumijevamo i on cilja, a ja radim što treba s rampom i to je to, objašnjava Katja.

Majka Daniela i Katje, i tajnica Boccia kluba Knin, Anica Jonjić napominje da je Daniel taj koji određuje kako će se igrati:

- Katja postupa po njegovim nahođenjima, znači ona ne vidi teren, kaže Anica.

Međunarodne medalje pravi su trijumf jer izborene su zahvaljujući čeličnoj volji, upornosti i strasti. 

- Sport za zdrave osobe i sport za osobe sa invaliditetom ne koštaju ni blizu jednako. Mi se nadamo da će i naš grad i županija, znači cijela Hrvatska, konačno osluhnuti sve te potrebe, poručuje mama Anica.

Ponajviše zato što je za osobe s invaliditetom sport i prilika za aktivnije i ravnopravnije sudjelovanje u društvu.

- Ima jako puno djece s teškim invaliditetom, a roditelji možda uopće ne znaju da imaju mogućnost bavljenja nečim ovakvim, i druženja i sve ostalo što bi im ispunilo život i maknulo ih iz dnevnih boravaka, zaključila je Anica.

Kninski sportski heroji nakon juniorske, priželjkuju ulazak u seniorsku selekciju, a sanjaju Olimpijske igre.